Sin Save Jeremića o svom slavnom ocu: Sećanje na ikonu srpske frule

Sava Jeremić je preminuo 21. aprila 1989. Ikoni frule u čast ustanovljena je manifestacija "Dani Save Jeremića" u Ražnju

Sava Jeremić (1904 - 1989) je za života ušao u legendu. Od tog malog komada drveta napravio je svetski unikat i ostavio našem narodu u amanet - okovanu frulu. Ostavio je Sava i tri sina, a Stanimir je u radio izdanju Muzičke apoteke pričao o svom slavnom ocu.

Preporučujemo

- Ja sam treći i najmlađi sin Save Jeremića. Bio sam mezimče, ali i dobar đak. Uz oca sam zavoleo muziku, iako sve do gimnazije nisam imao instrument. Pesme sam upijao i melodijski i ritmički, znao sam svaku pesmu da istaktiram kao dobošar u vojnom orkestru - pričao je Stanimir Jeremić, harmonikaš i ugledan advokat, specijalista za radne sporove.

Naslušao se Stanimir priča o detinjstvu svog slavnog oca, o tom deranu koji po vašarima svirucka i nabavlja nove frule.

- Savini roditelji, majka Zlata i otac Živan, vodili su ga po vašarima. Kad se Sava izgubi, ovi ga traže i nađu ispred kaveza kako se igra sa majmunima i pokazuje frule koje je sakupio. Sa svakog vašara vraćao se i sa nekoliko novih frula.

- Već sa deset godina dobijao je Sava od seoskog kmeta po jedan dukat da odsvira neko kolo na seoskoj slavi. Primeti to sreski načelnik pa mu odredi vodiča da ga odvede u Radio Beograd. Tako je Sava došao i do čuvenog Carevca.

1936. godine Sava Jeremić je položio audiciju za solistu Radio Beograda. Istog dana kad je primljen prvi put je nastupio na radiju. I tako sve do 1958. godine i penzije.

- Moj otac se pojavio na radiju 1936, a već 1941. otišao je u rat kao trećepozivac, izvučen i regrutovan pravo iz emisije. Ubrzo, po propasti Jugoslavije, biva zarobljen. Bežući od Nemaca, padajući i ustajući po vrletima, razbucao je svoju legendarnu frulu. Od šatorskog krila skidao je dugmad i pravio prstenove da bi povezao delove instrumenta. Sava je, u stvari, tu polomljenu frulu stegao i oblepio. Tako je nastala čuvena okovana frula.

- Sava nije hteo da menja frulu. Verovao je u neponovljiv zvuk svoje frule napravljene od drveta starog sto godina. S tom frulom i kolom "Paraćinka" osvojio je prvo mesto na Medunarodnom festivalu folklora 6. jula 1953. godine u Langolenu, predgrađu Londona.

Frula je, kažu, sirotinjski instrument. U Savinim rukama frula je istinski narodni reprezent, prepoznatljiv po neponovljivom tonu.

- Savina frula je kao i mnoge druge - šuplje parče drveta sa šest rupa. E sad, druga je stvar kako Sava svira. Sava je nejednakim poklapanjem rupa i presecanjem vazdušne struje, čistom intuicijom pronalazio tonove - primetio je profesor Muzičke akademije Mihajlo Vukdragović. Naime, tu nema fiksnog tona kao kod harmonskih instrumenata. Sava to nije umeo da objasni ni meni ni novinarima, a svirao je i najveselije i najsetnije melodije.

Stanimir Jeremić, za prijatelje Tiče, svirao je harmoniku na zavidnom nivou, dovoljnom za lagodne studije i bezbrižne penzionerske dane.

- Stari je aksiom da deca ne sviraju instrument koji im rodotelji sviraju. Naslušao sam se frule, a nikad je nisam zasvirao. Savini ispisnici uzeli su preciznu meru njegove frule kako bi se postigla boja i kapacitet tona. Zanimljivo je da Sava nije imao učenike. Sava i da je hteo da ima učenike, teško da bi umeo da pokaže kako svira.

1974. godine Jugoton je objavio raritetan album sa deset kola ("Rumenka", "Borino", "Aleksinačko", "Ražanjsko", "Banjski čačak", "Vranjanka", "Carevka", "Pravo oro", "Moravac", "Tipografsko") u izvođenju oca i sina, Save Jeremića na fruli i Stanimira Jeremića na harmonici, uz ansambl Dragana Aleksandrića.

- Kad sam prvi put upoznao Radojku Živković i čuo njenu svirku, zatražio sam od oca da mi kupi harmoniku. Otac nije hteo da čuje, plašil se da ne popustim u školi. Srećom, naš prijatelj Toša Elezović mi je poklonio harmoniku, a kod Mije Krnjevca sam usavršio prstored. Formirali smo orkestar i ekipu pevača u kombinaciji zvezda i radio pevača (Radmila Dimić, Nikola Badev, Veselinka Ivančević, Lepa Lukić). Tezgareći sa radio pevačima, imao sam za dobar džeparac i stimaulaciju da završim pravni fakultet.

- Zavoleo sam Radojkino sviranje i zamolio da mi pokaže kako to ona svira. Govorila mi je da svira neki ruski raspored na dijatonskoj harmonici i da to nije za mene, da to ne mogu da skinu i najveći majstori.

Pričao je Stanimir i o snimanjima od pre pola veka, o muzici koja je išla iz duše za dušu. Komentarisao je Stnanimir i današnju sintetičko-kompjutersku produkciju.

- Odrastao sam u vreme kad su i muzičari bili željni muzike. Moj otac je išao u riblji restoran "Bled", u tadašnjoj ulici 29. novembra, da zajedno sa Radojkom i Tinetom sluša Bucu Jovanovića. Današnja muzika se toliko elektronizuje i kompjuterizuje da ostaje bez duše. Naša muzika je bila najčistija kada se pevala bez mikrofona. Sa ovakvim tehničkim mogućnostima i ton se danas izvitoperio, promenio i u fizičkom smislu.

- S druge strane, i orkestar je izgubio taj intimni skup, ne snimamo svi odjednom. I kad se snima sa živim instrumentima, svako odsvira svoje i beži svojim putem. Za mene je muzika najlepša kad nije samo prosto ređanje tonova nego i čista emocija bez tehničkih pomagala.

Sava Jeremić je preminuo 21. aprila 1989. Ikoni frule u čast ustanovljena je manifestacija "Dani Save Jeremića" u Ražnju.

(Goran Milošević)