Kako je Aca Stepić komponovao kolo Lepe Lukić: "Čuvam ovce uz električne orgulje"

Vreme čitanja: oko 2 min.

- Orgulje itekako imaju svoje mesto u ansamblu - pričao je legendarni Aca

Foto: Promo

- Kad sam još krajem 60-ih prvi put snimio kola i pesme sa električnim orguljama, usledila je neverica među kolegama i pravi cunami negativnih kritika.Osvanuo je, sećam se, i jedan novinski naslov: "Čuvam ovce uz električne orgulje."

- Orgulje itekako imaju svoje mesto u ansamblu. One čine muzički sastav punim, zamenjuju nekoliko instrumenata. Kako juče, tako danas - pričao je legendarni Aca Stepić, kompozitor i šef jednog od najtraženijih estradnih ansambala.

Na desetogodišnjicu osnivanja svog ansambla, maestro Aca Stepić je 1973. godine objavio LP sa dvanaest narodnih kola. Pored četiri stara kola ("Pašona", "Užičko", "Gajde oro", "Georgijevo oro"), na ovom jedinstvenom diskografskom izdanju našlo se osam novih Acinih kola: "Devojački vez", "Kolo Lepe Lukić", "Obrenovačko kolo", "Maturantsko", "Batino", "Topčidersko", "Oplenačko", "Novo čukaričko".

- Čim sam formirao ansambl, počeo sam sa komponovanjem svojih kola. Prva kola sam snimio na Diskosovoj singlici i dao im naslove po članovima svoje porodice, supruzi, prijateljima i svom selu: "Acino", "Nadino", "Mikijevo", "Velikopoljsko".

- Sve to je svirao kvartet: harmonika, bas, gitara, bubnjevi. Kasnije i kvintet, uz violinu Ace Šišića, i sekstet, uz klavijature Bode Nikolića. I kad nas je bilo četvoro i kad nas je bilo desetoro, bili smo ansambl za sve ambijente i sve žanrove.

Ansambl Ace Stepića je znalački odabran (druga harmonika Života Pavlović, gitara Žarko Vukašinović, klarinet Blagoje Petrović, bas Vlada Ordagić, truba Spomenko Novaković, trombon Ljuba Antonijević, bubnjevi Miodrag Belaković), i nije čudo što je krajem 60-ih i početkom 70-ih važio kao najtraženiji i najsvestarniji estradni ansambl.

- I pored silnih obaveza na turnejama, snimali smo nesmanjenim žarom. Na jednoj dužoj turneji, u trenutku inspiracije, sedeći za stolom, počeo sam da sviram baš u trenutku kad se pojavila Lepa Lukić. Oduševila se i upitala me da li je to neki novi hit. Kad je saznala da je to novo kolo koje nema ime, rekla mi je: "Ajde, ljubi te sestra, nazovi ga po meni." Tako je nastalo "Kolo Lepe Lukić".

- Ubrzo je nastalo i kolo posvećeno Silvani, ali uz njenu izričitu molbu da je ne pominjem u samom nazivu. Zamolila me da nikad ne otkrijem koje sam kolo posvetio njoj. Htela je i na taj način da se razlikuje od svoje suparnice.

Stalna želja da donese nešto novo u narodnoj muzici, pokazala se i na terenu narodnih kola. Sva Stepićeva kola odišu nekom radošću i vedrinom i svako je kolo komponovano za igru.

- Kolo se ne piše kao pismo. Kolo se zamišlja, menja, doteruje... Tako je i sa pesmom.

- Doterujući pesmu, izgrađivao sam i svoj stil. Kad dobijem tekst i kad ga pročitam, ne kažem sebi: "E, sad ću da komponujem." Moje pesme su se rađale bez porođajnih muka.

(Goran Milošević)