Kad Čkalja zapeva: Parodije dobroćudnog namćora

Ogromnu većinu Čkaljinih parodija i pesama za razbibrigu komponovao je Miki Mitrović

Foto: Promo

Baš u godinama "Apola 8" i planetarne gordosti zbog čovekovog ovladavanja svemirom, Čkalja je bio tu da nas podseti koliko smo mali i banalni. Verovali ili ne, legendarni glumac i komičar svetskog kalibra snimio je pedesetak narodnjaka na desetak singlova i nekoliko albuma.

"Kad pogledam oko sebe, svet u kome živim,

napraviše ljudi čuda, prosto im se divim.

Presađuju ljudska srca k'o mladu salatu,

i na mesec popeše se k'o da je na spratu.

Nigde kraja ljudskom umu, prosto nemam reči,

ali niko razvod braka ne može da spreči.

Kobajagi svi se vole, ulicom se ljube,

ako li im skreneš pažnju, pokupićeš zube.

Venčaju se preko noći pa posle u mraku

vide da l' su sreću našli il' mačku u džaku.

Da se ne bi pre vremena našao u grobu,

u brak treba k'o na pos'o stupiti na probu."

(Miki Mitrović - Dragoljub Hadžić)

Ogromnu većinu Čkaljinih parodija i pesama za razbibrigu komponovao je Miki Mitrović, poznati harmonikaš i kompozitor večitih sentiša "Oči su moje mutne od dima", "Zašto pitaš kol'ko mi ie leta", "Ako me nekada sretneš", "U svetu sam život ostavio"...

- Snimio sam oko hiljadu pesama sa stotinama pevača, ali sa Čkaljom je bilo najteže. Sve je on to lako i pevao i glumio, ali je bio težak za saradnju, sačuvaj Bože! Posle snimanja sa Čkaljom potreban mi je bio ozbiljan oporavak - pričao je Miki Mitrović.

- Onako namrgođen i namćorisan dolazio je u studio na snimanje, a mi smo imali utisak kao da će da nas bije. Ni reč ne progovori sa mnom i sa muzičarima iz mog orkestra, samo što ne ujeda, a čim zine mi se smejemo. Dešavalo se da snimimo celu ploču, a da ne progovorimo ni reč sa Čkaljom.

Krajem 60-ih i početkom 70-ih snimio je Čkalja nekoliko zlatnih i srebrnih ploča sa narodnjačkim parodijama koje su opevale muku malog čoveka: "Ja sam šofer", "Lov na šofere", "Bela žena, beo ja, ali dete nije", "Seks na kilo", "Brak na probu", "Volim žene i to mi je mana", "Kad se kući kasno vratim", "Primam platu pa se smeškam", "Moj komšiluk", "Samačke muke", "Piju ljudi iz bardaka", "Vila Raviojla"...

I baš kad se u narodnoj muzici krenulo sa kukumavčenjem, Čkalja je udario po razbibrizi. Dragoljub Hadžić, tekstopisac tih pesama, vešto je ismejao društveno-političke anomalije "komunističkog raja" za koji se verovalo da je večan i na ovom svetu.

Čkaljina razbibriga zagrmela je naročito u kabinama profesionalnih vozača. Šofersku tugu blažili su posteri obnaženih lepotica i utešni stihovi Dragoljuba Hadžića: "Ja sam šofer, vrlo čudno biće, volim volan a volim i piće. Ja sam šofer, svi me dobro znaju, kada vozim ljudi se sklanjaju." Legendarni komičar doktorirao je u pesmama sa bračno-vanbračnim zapletima: "Desila se nezgoda, komšiluk se smeje, bela žena, beo ja, ali dete nije."

Zapevao je Čkalja i na temu prezasićenosti estradne scene: "Što nas bude više, bićemo sve jeftiniji." A kad je život i inače pojeftinio, i Čkalja se povukao. Preminuo je 20. oktobra 2003.

(Goran Milošević)