Dragoljub Lazarević, pevačka ikona Radio Beograda: Večite pesme kratkovečnog rumenka

U istoriji narodne muzike nema pevača koji je poživeo tako kratko a koji je snimio toliko lepih narodnih pesama. Preminuo je 1981, u 45-oj godini života

Foto: Promo

"Vidiš majko ono brdo gore,

vidiš majko ono brdo gore,

taj tavrlje.

Taj tavrlje, vrtav vrlje,

opa vrlje, vrtav vrlje,

taj tavrlje, taj tavrlje.

Odande me jedna cura vole,

odande me jedna cura vole,

taj tavrlje.

Vidiš majko kako lišće žiti,

vidis majko kako lišće žuti,

taj tavrlje.

Tako ću ti i ja uvenuti,

tako ću ti i ja uvenuti,

taj tavrlje."

(narodna)

Da je snimio samo "Taj tavrlje", zaslužio je ovaj skroman pomen. Dragoljub Lazarević - pevačka ikona Radio Beograda, glas koji je prvi proslavio neke od najlepših narodnih pesmama.

Dragoljub Lazarević je rođen 1936. godine u Kragujevcu. Bio je veselo i raspevano dete, večito zajapuren i oran za pesmu. U gimnazijskim danima počeo je da peva i pobeđuje na priredbama i festivalima, postao je i član legendarnog KUD-a "Abrašević".

- I pre nego što sam došao u Beograd, voleo sam da slušam Dragoljuba Lazarevića kako peva na radiju. Pevao je lepo, čisto, intonativno, dikcijski savršeno. Tada sam govorio i sebi i mojoj majci - i ja bih voleo da pevam ovako - govorio je Tozovac.

Početkom 50-ih polaže audiciju na Radio Beogradu i postaje jedan od vodećih solista Carevčeve ekipe radio pevača koji su širili kulturu donošenja i slušanja narodne pesme.

- Carevac ga je obožavao i smatarao pevačem broj jedan za pesme iz Šumadije. Dragoljubu je smetalo to što Carevac snima samo izvorne pesme, pa mu je predložio i jednu moju novokomponovanu. Naravno, poslužio se malom varkom: ubedio je Carevca da je pesma mnogo stara i da je čuo od svoje babe Jule - pričao je Dragan Šunderić, kompozitor i Dragoljubov prijatelj.

Dragoljub Lazarević je jedan od rekordera po broju snimljenih trajnih snimaka za arhivu nacionalnog radija. U godinama procvata novokomponovane muzike i diskografskih tiraža, Dragoljub je bio posvećen izvornoj narodnoj muzici.

Bio je i jedan od najtraženijih duetskih pevača. U duetu sa Anom Milosavljević za samo četiri godine, od 1964. do 1968, snimio je desetak singlova sa nekoliko antologijskih pesma: "Rujna zora ne sviće", "Imam nano dva dilbera", "Na livadi skupile se devojke", "Pesma Nišu", "Sedam godina ljubavi", "Samo jedan dan"...

U duetu sa Anđelkom Govedarović snimio je dva albuma za diskografsku kuću "Poliband" sa desetak narodnih bisera: "Kad u jesen lišće žuti", "Je l' ti žao što se rastajemo", "Gde si da si moj golube", "Oj, devojko, gde si katmer brala", "Odakle si sele"...

- Dragoljub Lazarević je moj drug i moj vedrolog. Tačno je da sam vedrinu ponela iz kuće, ali sam je doktorirala družeći se sa Dragoljubom. Znao je svako jutro da me zove i pita šta da doručkuje. Kad završimo razgovor, ja sama sebi kažem: "Anđo, ti si pričala sa ikonom Radio Beograda, a on tebe pita šta da doručkuje."

- Imao je najrumenije obraze, a umro je tako mlad. Nikad nije pušio, a nosio je tabakeru sa cigaretama. Nisam ni ja pušila, ali nisam mogla da ga odbijem kad me ponidi onom tabakerom.

- Uz cigaru mu se izjadam, a on mi veli da uvek ima vremena za sekiraciju i da se ne sekiram unapred. Naučio me i da plivam, uz pogodbu da dobijem sto dinara kad doplivam do njega i komentar: "Ala Karlovčić pliva za sto dinara."

Tokom kratke i munjevite diskografske karijere snimio je tridesetak singlova i pet albuma sa stotinak izvornih i novokomponovanih pesama u narodnom ruhu: "Taj tavrlje", "Oj Moravo, moje selo ravno", "Ah moj doro", "Ja imadoh konja vrana", "Reče čiča da me ženi", "Aj, kraj Morave beli bagrem cveta", "S one strane Morave", "Malenim sokakom", "Što mi je merak", "Čuješ seko", "Što nam nema sa Drine vedrine", "Nabrala je devojka", "Jorgovane, cveće najmilije", "Stani, stani, Ibar Vodo", "Zlatibore, moj zeleni bore", "Čik, curo, pogledaj me", "Sele Jele, što se ne udaješ", "Hej, svirači, ne svirajte", "Hej, što volim kad pevamo tako", "Jano, Bojano", "Koj u zdravlje pije 'ladno vino", "Valjevska podvala", "Obraše se vinogradi", "Cele noći 'ladovima", "Kad su vrata škripnula", "Kolenike, vreteno", Of, Jano, Jano", "Znaš li draga onu šljivu ranku", "Na Moravi vodenica stara", "Sunce žeže, zapara je ljuta", "Ima majka dve devojke", "Nadžnjeva se momče i devojče", "Konj zelenko rosnu travu pase", "Čiča od Modriče"...

2010. godine u Udruženju Kragujevčana i prijatelja Kragujevca u Beogradu održano je Veče posvećeno Dragoljubu Lazareviću.

U istoriji narodne muzike nema pevača koji je poživeo tako kratko a koji je snimio toliko lepih narodnih pesama. Preminuo je 1981, u 45-oj godini života.

(Goran Milošević)