Narodna kola Rajka Marinkovića: Budžin merak na harmonici (PLEJLISTA)

Orkestar Rajka Marinkovića Budže bio je jedan od najtraženijih na veseljima u Srbiji i inostranstvu. Na tim veseljima otkrivani su mnogi talentovani svirači i pevači.

Mirno pomoravsko selo Lugavčina kod Smedereva dalo je našem rodu Burduša, Rajka Životića, Lepog Caneta, Bulidžu.

Preporučujemo

Dalo nam je i scenaristu Žiku Lazića koji je te stvarne likove ovekovečio u "Muzikantima" i "Građanima sela Luga". Dalo nam je i legendarnog harmonikaša Rajka Marinkovića Budžu. Ovo je priča o velikom a neizvikanom majstoru, tvorcu mnogih narodnih kola, učitelju i uzoru mnogih harmonikaša.

- Harmonika je moj život i moja ljubav i u osmoj deceniji života. Kad čujem ovu decu, kad vidim dokle su dogurali Mirko Kodić, Patalo, Lelo Nika i mnogi drugi, i ja se podmladim. To je samo potvrda da nisam pogrešio u proceni i da harmonika ima budućnost - pričao je Budža u mikrofon Muzičke apoteke na Saboru harmonikaša u Lugavčini.

Rajko Marinković Budža je rođen sredinom prošlog veka u selu Lugavčina kod Smedereva u muzičkoj familiji. Deda Boža je svirao bas, otac Mile kontrabas, stric Draga tamburicu. Rajkov ujak Rajko Životić je svirao violinu i imao svoj orkestar. Njegov lik je ekranizovan u legendarnoj seriji "Muzikanti" u briljantnom izvođenju Milana Srdoča.

- Imao sam šest godina kada sam zavoleo muziku i počeo da sviram. Imao sam i tu sreću da se rodim i rastem u okruženju velikih harmonikaša, pa i mog slavnog zemljaka Dragiše Drenjakovića Pikavla. I sad mi suze krenu kad se setim kako me otac odveo kod velikog majstora. Pikavle je sa svojim orkestrom pratio poznate pevače u Domu sindikata u Beogradu. Pripala mi je čast da sa svojih 12 godina odsiram jedno kolo. Bio je to moj prvi javni nastup i aplauz.

- Kada je moj majstor Pikavle otišao u Sarajevo na poziv njihovog čuvenog ansambla, ukazao mi je najveću počast u životu - da 33 učenika vežbam i držim na okupu. Na žalost, moj majstor Pikavle je umro mlad, a mene su angažovali mnogi ansambli, pa i slavni frulaš Tihomir Paunović. Odsvirao sam mnoge hitove tandema Novica Urošević-Tihomir Paunović, a sredinom 70-ih formirao sam svoj orkestar.

Od 1977. do 1989. snimio je Budža dva singla i desetak studijskih albuma sa stotinak autorskih narodnih kola: "Burtanovo", "Milankino", "Brza paljba", "Smederevska petorka", "Znanje imanje", "Košava", "Romska šetnja", "Pecaroško", "Učeničko", "Leptirov let", "Gocino", "Piromanka", "Deda Ljubino", "Gašino", "Lugavčanka", "Lugavčanski melem", "Kolo Studija B", "Jugodisk kolo", "Milkina Svadba", "Šiš-miš", "Vlaški žubor", "Rumunska pletenica", "Godominsko", "Zivino lagano"...

- Budža je jedan od mojih prvih učitelja. To je čovek sa kojim sam prvi put zasvirao na ploči, to je majstor koji me uveo u studio sa 18 godina. I danas se radujem kad ga vidim, naročito u njegovoj Lugavčini na jedninstvenom i najvećem Saboru harmonikaša na ovim prostorima - kaže maestro Mirko Kodić.

Orkestar Rajka Marinkovića Budže bio je jedan od najtraženijih na veseljima u Srbiji i inostranstvu. Na tim veseljima otkrivani su mnogi talentovani svirači i pevači.

- Tako sam otkrio i Angela Dimova i angažovao ga da peva u mojoj ekipi. Na mojoj ploči je snimio pesmu "Hej gvožđari vi ste uvek puni para" sa kojom smo plenili na mnogim svadbama. Odveo sam ga i kod Novice Uroševića koji mu je komponovao ceo album i večiti hit "Ovo je priča o nama".

U Lugavčini se skoro dvadeset godina održava Sabor harmonikaša koji nosi ime Dragiše Drenjakovića Pikavla, Budžinog učitelja. U organizaciji festivala i dalje je neizbežan majstor Budža. Tek kad Budža podigne saborsku zastavu, harmonikaška fešta može da počne.

(Goran Milošević)