Duhovna lira u pesmama Braće Bajić: Nikoljdan i ostale slavske pesme

Nazvali smo ih "Slavske pesme" posvećene svetiteljima koje Srbi slave - rekao je Toma Bajić

"Svjatitelju oče Nikolaje tvoja pomoć neka ne prestaje,

budi svagda blizu nas i ne odbij molbe glas.

Pomozi nam, pomozi nam!

Mi slavimo danaske svetitelja Nikolu,

slavimo ga na dvoru da nas čuva na moru.

On će nama pomoći da nam rodi pšenica,

da nam rodi pšenica, da se hrane dečica,

da se pesma zaori, da se kuća veseli,

da se bele dvorovi, da se pune torovi.

Veli nama svetitelj pomozite uboge,

da vam ne zna levica kol'ko daje desnica.

Hvala Sveti Nikola što nas tako nauči,

srpsku slavu slavimo, srpsko ime čuvamo."

(narodna - obrada Andrija i Toma Bajić)

Sve što su pevali i stvarali Braća Bajić odiše srpstvom i izvornošću. Krajem prošlog veka legendarni duet je snimio album sa duhovnim i slavskim pesmama.

- Album sa duhovnom lirom je naš ponos album. I naše zavičajne i naše šaljive pesme oslanjaju se na tradiciju našeg naroda, a pesme o našim slavama oslanjaju se i na dela našeg slavnog zemljaka vladike Nikolaja Velimirovića - pričao je Toma Bajić u Muzičkoj apoteci.

- Ove pesme su jedna vrsta liturgijskih, verskih i mitoloških pesama koje se izvode u manastirima i portama crkvenim. Ja imam predratno izdanje knjige sa pesmama u čast naše vere, naših svetaca, naših molitvi. Mi smo prvi snimili takve pesme uz narodni orkestar, trudeći se da ih pevamo slično našim monahinjama. Nazvali smo ih "Slavske pesme" posvećene svetiteljima koje Srbi slave.

Sredinom 90-ih u izdanju produkcije "Jugovideo", kasnije i u izdanju produkcije "BN", pojavio se album Braće Bajić sa 13 srpskih narodnih slavskih pesama: "Nikoljdan", "Aranđelovdan", "Sveta Petka", "Mitrovdan", "Đurđevdan", "Jovanjdan", "Krstovdan", "Velika Gospojina", "Stevanjdan", "Sveti Trifun", "Vaskrs", "Božić", "Vera pravoslavna".

- Posebno se zahvaljujemo sestrinstvu manastira Bogovađa na narodnim zapisima iz njihove riznice i studijskom ansamblu pod upravom Slobodana Bode Nikolića.

Zaobilazili su Bajići uzore u nekoj visokoj književnosti, izbegavali operu, džez, rok i trendove u novoj narodnoj pesmi da ne bi skrenuli sa našeg izvora.

- Hteli smo po svaku cenu da idemo seoskim putem a ne asfaltom. Klonimo se modernog i blistavog, nametnutog i prolaznog, ostajemo na običnom i jednostavnom. Mi imamo pesama i kola od dve-tri note, a naše najpoznatije kolo "Kolubarski vez" ušlo je u koreografiju kulturno-umetničkih društava i u arhivu Radio Beograda.

Bajići su znali da je savršenost u jednostavnosti izraza. Uostalom, i molitva treba da bude takva - kratka, iskrena i razumljiva.

- Davno smo shvatili da je duh narodni zdrav, iskren, ispravan, istinit. Zato smo se trudili i da naše pesme budu u narodnom duhu, u duhu naše izvornosti.

Kada slušate pesme iz opusa Braće Bajić teško je sa sigurnošću prepoznati koja je pesma izvorna, a koja je autorsko delo Andrije i Tome.

- Skoro na svakom našem izdanju oživeli smo poneku zaboravljenu narodnu pesmu: "Pogledaj de mala moja", "Igraj mala na colove", "Ide Mile Lajkovačkom prugom", "Poji Mile volove na reci". To je naša vrednost ili ako hoćete misija. Ima dosta pesama koje smo mi prvi oživeli, a onda ih prihvatile i naše kolege - ističe Andrija Bajić.

- Nadam se da će i ova duhovna lira sa našeg albuma biti inspiracija našim mladim kolegama da pevaju o lepotama našeg pravoslavlja.

(Goran Milošević)