Bata Kanda o svojim sviračkim bravurama: "Buca Jovanović mi je govorio da niko tako ne zna da se ludira"
I najveći harmonikaši i muzički kritičari primetiše - ne zna se šta je kreativnije, Bata Kandina svirka ili nazivi njegovih kola
Snimao je Bata Kanda i pesme i kola. Ali, skoro svako Kandino kolo propraćeno je spontanim jezičkim zavrzlamama koje liče na pesmu, skoro svaka Kandina pesma vuče na igru, širi radost i veselje.
- "Ja i moj brat, terali smo kera posle jednog smera, nagazili jesmo milicionera, jer je bio tu" - i tako nešto je izlazilo iz mene u trenucima kozerskog nadahnuća - priča legendarni Bata Kanda.
Vladeta R. Kandić, daleko poznatiji kao Bata Kanda, je redak predstavnik narodne muzike u tom soju svetskih džezera, Bata Kandinim krvotokom teku svi folklori sveta.
- Kad sam napravio "Kandoro", džez gitarista Jovan Pavićević je prepoznao moju originalost i pripomogao svojim aranžmanima. Sa maestrom Zvonimirom Skerlom nastupao sam na takmičenju džez orkestara u Radencima. "Tanino oro" označilo je još jednu stepenicu više u mom umetničkom napredovanju.
- Nikada se nisam takmičio sa kolegama harmonikašima, nikome nisam konkurent. Ja sam fanatizovani zaljubljenik u umetnost, ceo život proširujem svoje vidike u tom muzičkom beskraju. Sve ove godine proveo sam u nadgradnji svog izraza, i harmonski i instrumentalno.
- Čini mi se da sam se izborio za svoju autohtonu frazu od šesnaest taktova, da kad pritisnem ton na harmonici kažu - ovo je Bata Kanda! To su prepoznali svetski harmonikaši Frenk Maroko, Art Van Dam, Anatoli Surkov, Jurij Kazakov. Posebno me uvažavao Marsel Azola, harmonikaš Iv Montana i Edit Pjaf. Svi ti ljudi su prepoznali moju energiju i autentičnost
I pored desetina malih i velikih ploča i CD-a sa snimljenim virtuoznim kolima, najblaženiji smešak na Kandinom licu izazivaju kola sa njegove prve singlice.
- Iskrene čestitke Muzičkoj apoteci na čuvanju mojih prvenaca i diskografskih uspomena, to je pravi "trezor folklorik". Samo da kažem dragim poklonicima moje umetnosti i mojih ludorija na harmonici da posle dužeg vremena držim u ruci moju prvu singlicu sa četiri kola: "Moravac", "Cigansko", "Čapljino" i "Kandino kolo". Sećam se i datuma: snimanje 22. decembar 1957, a izlazak ploče 1961.
- 1963. pojavio se i duet Vladeta Kandić i Toka Ćirković. Bili smo najpolularniji duet harmonika u Srbiji, bio je to prvi duet jednog klavirca i jednog dugmetarca. Jedan sam od prvih koji je mogao da svira šumadijska kola, sa svim tim "vrzinama", trilerima i vratolomijama.
1969. godine Bata Kanda postiže vrhunac svojih sviračkih ludorija sa "Najciganskijim vašarskim kolom", najveselijom instrumentalnom pričom sa ovih prostora, jednim od prvih ambijentalnih kola u narodnoj muzici.
- Taj ambijent je slika i pečat mog izbegličkog i bosonogog detinjstva. Tražeći spas od nemačkog bombardovanja, otišao sam kod majčine familije u Obrenovac. Svojim očima sam gledao najveće i najveselije kolo na Petrovdanskom vašaru. Menjaju se igrači, menja se kolovođa, a kolo ne staje. Ica violinista svira na telefonskim žicama, satima svira a ne ponovi frazu. Tu je i kontrabasista, bez daske na instrumentu i sa pilićima koji se legu unutra. A na kraju kola Cigančići - prljavi, bosi, slinavi, a opet veseli.
- Ta radost života i danas me prati, a poslužila je kao inspiracija za moja dela. Kad smo snimali "Najciganskije vašarsko kolo" napravili smo sličnu egzotiku u studiju. Legendarni tonac Aca Radojičić na jednom mikrofonu snimio je šesnaest članova orkestra, sve u cugu, sve uživo na "tri, četiri". Kasnije sam saznao da smo snimali na ratnoj tehnici studija "Avala filma".
I najveći harmonikaši i muzički kritičari primetiše - ne zna se šta je kreativnije, Bata Kandina svirka ili nazivi njegovih kola.
- Kao što su izvirale fraze i krugovi, tako su nadolazili i naslovi za moja kola: "Krajinski krug belog gospodina", "Čarapanski momački povoz", "Dupli vez šumadijskog opanka", "Sofkina ljubavna igra", "Kandoro", "Vukovo grom kolo", "Lelujanje opanaka", "Kum Miletovo šarmersko kolo", "Spomenak sa Morave"...
- Posebno mi je drag komplimet mog starijeg i dragog kolege Buce Jovanovića. Dolazio je da me sluša u restoranu "Park", pa mi u jednom trenutku reče: "Slušaj Kando, bićeš veliki umetnik. Niko od nas ne zna da se ludira tako kao ti".
(Goran Milošević)