Dragan Stojković Bosanac u opusu Halida Bešlića: Majstor za dežurne foršpile (PLEJLISTA)

Dragan Stojković Bosanac naglašava da je harmonikaš, i po vokaciji i po zanimanju, a sve ostalo je nadogradnja na harmonici

"Da kraj mene vile stoje, suho zlato da mi broje,

Preporučujemo

duša ne bi drugu htjela, jer tebe je zavoljela.

Neću, neću, dijamante, suho zlato, brilijante,

ni safire, nit' rubine, samo ona da ljubi me.

Da mi zlatne kuće grade, po avliji cvjeće sade,

ja bih opet tebe snio i sa tobom sretan bio.

Da me vječnim učinite, pola svijeta poklonite,

niakad ne bih ja pristao, jer sa njom sam navikao."

(Nazif Gljiva - arr. Dragan Stojković Bosanac)

Ovo je prvi megahit narodne muzike upakovan u navijačko skandiranje: "Ne-ću, ne-ću, di-ja-ma-nte..." Ovo je prvi megahit Halida Bešlića uz aranžman i orkestar Dragana Stojkovića Bosanca.

- Kad mi je Nazif Gljiva prvi put pokazao pesmu "Neću, neću, dijamante", osetio sam tu navijačku strast iz pesme. Imao sam i svestranu pomoć sjajnog snimatelja Tahira Durkalića, pa smo onako u tandemu hvatali i krotili tu surovu emociju Bešlićevog kompozitora Nazifa Gljive - priča Dragan Stojković Bosanac, maestro koji je svojim aranžmanima ukrasio nekoliko stotina večitih hitova narodne muzike.

Skoro svako diskografsko izdanje Dragana Stojkovića Bosanca (preko dvesta albuma sa aranžerskim ili kompozitorskim potpisom) propraćeno je nekom zanimljivom pričom. I kao što svaka lepa priča ima svoj uvod, tako i svaka lepa pesma ima svoj instrumentalni uvod.

- Kad se kaže aranžirati, to znači uobličiti melodiju koja se uglavnom sastoji od melodijske linije sa osnovnim harmonijama. Aranžer oblači pesmu u ruho instrumenata koji je prate. Aranžer može tom svojom oštricom noža da nadogradi ili upropasti pesmu. Aranžer, koji je uz to i šef orkestra, mora da bude makar na visini svojih instrumentalista.

- Zamislte samo te muzikante (u najpozitivnijem smislu te reči - majstore svog instrumenta) kojima sam šefovao: Aca Šisić, Bora Dugić, Kornelije Kovač, Mića Marković, Boki Milošević, Tomica Miljić, Zoran Živković, Stjepko Gut. Na svaku grešku ti majstori ne reaguju burno, ali se podsmevaju.

Dragan Stojković Bosanac naglašava da je harmonikaš, i po vokaciji i po zanimanju, a sve ostalo je nadogradnja na harmonici.

- Ja sam sebe pronašao u tim instrumentalnim uvodima, tzv. foršpilima. Stvarao sam foršpile po kojima su prepoznavane i pesme i pevači. Najveće zadovoljstvo mi je kad čujem od mojih kolega: "Imaš dežurni foršpil". Što će reći - koja god je pesma u tom tempu i u tom ritmu, oni sviraju moj foršpil, bez obzira na onaj originalan.

Hald Bešlić je, uz Nadu Obrić, udarni pevač Dragana Stojkovića Bosanca. Samo za Bešlića je aranžirao i odsvirao sedam albuma, oko 60 pesama: "Neću, neću, dijamante", "Hej zoro, ne svani", "Sećam se", "Zagrli me nežno", "Tri ruže", "Što je tužna breza ta", "Gitara u noći", "Budi, budi, uvek srećna", "Prokleta je žena ta", "Jabuke su bile slatke", "Volela me jedna Esma", "Najlepši dragulji", "Mladost je otišla", "Zbogom noći, zbogom zore", "I zanesen tom lepotom", "Zlatne strune", "Eh, kad bi ti", "Srebrni mesec", "Volim te", "Mostovi tuge", "Zaljubljen sam stara majko"...

- Bešlić je izuzetan pevač i drugar, ali je imao uz sebe i izuzetnog kompozitora i tekstopisca Nazifa Gljivu. Obično su najbolji kompozitori loši instrumentalisti. Eto, na primer, Nazif Gljiva nije svirao ništa, ali je imao takve vijuge i emocije koje je samo trebalo osetiti. Ja sam ga osetio i pratio Bešlića na mnogo pesama koje će ostati za sva vremena.

- Doduše, stručna javnost nimalo nije bila naklonjena Bešliću. Tzv. kritičari su primetiše da Bešlić ne peva čisto, da krklja, reciituje. Ja sam ga i producirao na pločama, uostalom kao i sve pevače za koje sam radio aranžmane. Mogu da kažem da sam i iz Bešlića izvlačio vrhunac. Poenta je, ipak, u pevaču. Ako je pevač loš, tu ne pomaže ni svemirski aranžman.

(Goran Milošević)