Mikica Marković, dva puta Prva harmonika Jugoslavije: Magistarski drhtaj harmonike (PLEJLISTA)

Maestro Mikica Mariković je dugodišnji član žirija Prve harmonike u Soko Banji i vrhunski pedagog, prava škola harmonike

Miodrag Mikica Marković je jedan od retkih majstora harmonike koji je svom božjem daru pridodao i akademsko zvanje magistra muzike.

Preporučujemo

- Majka Radmila i otac Momir dali su mi gen, a sve ostalo sam usavršavao sam sa svojim majstorima, nastavnicima i profesorima muzike. Harmoniku sam učio kod Predraga Stojanovića u mom rodnom Nišu. Oslobodio sam ruku, postavio prste i naučio prve narodne pesme, a u školi sam učio sve drugo, osim harmonike - kaže maestro Mikica Marković.

- Ubrzo sam upisao Nižu muzičku školu, odsek violine i Srednju muzičku školu, odsek violine i gitare, paraleno sa Muzičkom školom "Stanković" u Beogradu. Početkom osamdesetih upisao sam Muzičku akademiju u Beogradu, teorijski i violinski odsek. Uporedo sam svirao, snimao i studirao, diplomirao i magistrirao na Muzičkoj akademiji.

Miodrag Mikica Marković je jedan od rekordera među harmonikašima po broju snimljenih narodnih kola. Dva singla, nekoliko koktel albuma i ploča, nekoliko CD-a, oko 200 snimljenih kola.

1979. postaje Prva harmonika Jugosoavije u kategoriji juniora, a 1981. godine osvaja Prvu harmoniku Jugoslavije u kategoriji seniora i snima prvu singl ploču za PGP sa četiri kola: "Novi niški čoček", "Bogdanov čoček", "Cacin merak" i "Zoričino kolo".

1981. godine Mikica Marković snima i svoju prvu koktel LP ploču za Diskos sa "Biljaninim" i "Zoričinim" kolom i drugu singlicu sa "Bobanovim kolom" i "Niškim vezom".

Prvu samostalnu LP ploču snima 1983. za Jugodisk sa 11 kola: "Olimpijsko", "Mikicino strujno kolo", "Niški vez", "Makedonsko oro", "Suzanino", "Momirovo"...

- Ta ploča mi je posebno draga i zbog kola i zbog autentičnog naziva albuma - "Drhtaj harmonike". To je album prepun inovacija, sa posebnim trzajima meha, tzv. treća ruka.

1985. snima drugu LP ploču za Jugodisk sa čuvenim aranžerom i producentom Draganom Kneževićem: "Novo Zoričino", "Bogdanov čoček", "Iseljeničko kolo", "Kumovo", "Makedonsaka igra", "Vlaška šubara", "Spikersko kolo"...

- Na samom snimanju Dragan Knežević se našao u čudu, pa je pitao: "Ko je pravio ove aranžmane, šta je ovo?" Pomislio sam da će me izbaciti iz studija, a čovek mi pruži ruku i predloži da sviram harmoniku na pločama njegovih pevača. Tako je i bilo. Svirao sam na pločama Ljiljane Petrović, Miće Trišića, Zorice Minić, Goce Vučković...

Treću LP ploču snima za Diskos 1988: "Mikicin sa-sa", "Mitketovo oro", "Jovankino kolo", "Vlaška tuga", "Novo Žiletovo", "Vukovo kolo",

- Tad kad mi se pojavio treći album služio sam vojsku. Ploču sam snimio pre vojske, a nisam ni znao kad se pojavila. Tek posle nekoliko meseci dolaze roditelji u kasarnu da mi se pohvale kako mi je ploča postala zlata, a kaseta dijamantska.

Četvrti album snima 1990. za Diskos sa obradama izvornih bisera: "Moravac", "Užičko", "Čačak", "Žikino", "Rumenka", "Ševa", "Šota", "Niška banja", "Svilen konac", "Dvije su se vode zavadile".

- Tu ploču i kasetu sam prodao u 200.000 primeraka i ušao u anale Radio Beograda kao redak instrumentalista koji prodaje ploče u većem tiražu i od pevačkih zvezda. Ubrzo sam snimio i "Izvorni biseri - drugi deo": "Tamo daleko", "Marš na Drinu", "Trojanac", "Leskovačka četvorka", "Čarlama", "Kokonješte", "Paraćinka", "Džumbus kolo"...

1991. snima i peti album "Umetnost igre 2002" sa desetak tehnički prestižnih kola: "Sarajevkino", "Momirovo", "Nizamski rasatanak", "Stani, stani Ibar vodo", "Pšeničice sitno seme", "Mirjanino oro".

- To je tehnički moj najbolje odsviran album. U dogovoru sa saradnicima predvideo sam da će, možda, tek za desetak godina muzičari pokušati da skinu te numere.

Šestu ploču "Mikica Marković sa svojim talentima" snima 1992. za Diskos: "Šumadijsk opanak", "Zlatiborsko kolo", "Lazarica", "Smiljanovo kolo", "Markovo kolo"...

- To je ploča sa najtalentovanijom grupom harmonikaša koja je u to vreme učila kod mene. Takač Nenad iz Starih Banovaca koji je pratio i Šabana Šaulića na turnejama, moj sestrić Slobodan Stanković, Miroslava Berisavljević iz Soko Banje, moja kasnija supruga.

Svoju posvećenost evergrinu i klasici krunisao je albumom iz 1993. "Music for all the times" (Muzika za sva vremena): "Love Story", "Spanis Eyes", "Kaljinka", "Polka Italiana", "Mađarska igra", "La Canarie", "Falling Leaves"...

- To je svetski projekat sa najvećim majstorima, koji su svirali i na nekim mojim ranijim albumima: Miša Blam je svirao kontrabas i bas gitaru, Dule Jovanović je svirao klavir, Dobrica Vasić i Moma Stanojević violinu, Bora Dugić frulu, Zoran Marjanović bubnjeve, Ratko Jovanović klarinet, Ivica Mit saksofon. Ova ploča je izazvala prelepe kritike, strane kolege su bile u čudu kako to svira harmonikaš iz Srbije.

Za vreme bombardovanja 1999. Mikica Markovićs snima svoj deveti album, a prvi CD za "Šića produkciju", a ubrzo i drugi CD za "Diskoton". Usledila su nova koktel izdanja sa hitovima, i tako - petnaestak albuma.

Maestro Mikica Mariković je dugodišnji član žirija Prve harmonike u Soko Banji i vrhunski pedagog, prava škola harmonike.

- Pomažem deci da izgrade sebe i svoj izraz, od prstometa, interpretacije i aranžmana do poimanja muzike i harmonike.

Pratio je, što na pločama, što na živim nastupima, najbolje pevače, naročito bosanske sevdalije.

- Safeta sam pratio tri, četiri godine, govorio mi je da sam posle Jovice i Šerbe njegov najbolji harmonikaš. Pre desetak godina odsvirao sam možda i najdražu svirku - "Beogradska Skadarlija u hotelu Tuzla". Napravio sam akustični orkestar - harmonika, kontrabas, gitara, violina i truba.

- Svako veće do 12 sati starogradske pesme, a od ponoći do pet ujutru idemo od stola do stola, kao u Skadarliji, i sviramo na uvce. Počeli smo sa pesmom "Od Vardara pa do Triglava". To su bile ovacije, suze radosnice. Tuzla je bila i, izgleda, ostala jugoslovenski opredeljena, "crveni grad".

(Goran Milošević)