Iz raspevane prošlosti: Jugodiskova revija zvezda iz 1987. (PLEJLISTA)
Proslavu "Jugodiska" uveličao je šarmantni Mića Minimaks. Imao je čime da se pohvali, imao je čime i da razgali
"U očima krijem tugu, samoća mi dušu para,
pijem da je zaboravim, a želja se veća stvara.
Nazdravite drugovi sa mnom i sa tugom,
otišla je voljena u zagrljaj drugom.
S punom čašom ja drugujem, ona mi je samo verna,
čašu gledam, mislim na nju, tad je čaša razbijena.
Uz muziku i uz pesmu, da mi brže prođe vreme,
a u zoru s uzdisajem u prozore gledam njene.
Tako dane ja provodim i besane svoje noći,
a srce mi ne veruje da mu ona neće doći."
(Hašim Kučuk Hoki - Radmila Popović)
Ovo je, možda, najvećii hit narodne muzike svih vremena, prva dugosvirajuća pesma (traje duže od šest minuta, četiri strofe plus refren, plus improvizacije Jovice Petkovića na foršpilima) koja je postala antologijska. "Pijem da je zaboravim" iz 1970. pogurala je Hokija u estradni vrh, a tek osnovanu diskografsku kuću "Beograddisk" učinila konkurentnom PGP-u i Jugotonu.
Posle desetak godina "Beograddisk" je prerastao u "Jugodisk", a kad je disko-dete poraslo i postalo punoletno, 30. januara 1987, jubilej je proslavljen svečarskim koncertom "Jugodiskova revija zvezda". Smelo tvrdim da je to najbolje odsviran koncert narodne muzike na ovim prostorima.
- Mi jesmo mala diskografska kuća, ali su nam rezultati veliki - rekao je tom prilikom tadašnji direktor "Jugodiska" Živadin Žile Jovanović.
Koncert je počeo urnebesnim nastupom Duvačkog orkestra Svetozara Lazovića Gonga. Direktor Jugodiska podelio je zlatne, platinaste i dijamantske ploče pevačkim zvezdama. Dodeljen je i novi trofej "Zlatni znak Jugodiska" uspešnim kompozitorima i tekstopiscima: Šabanu Šauliću, Mikiju Jovičić, Mariji i Raletu Ćajiću, Draganu Kneževiću, Predragu Negovanoviću, Timetu Petrovu, Radetu Vučkoviću, Ruždiji Krupi.
Legendarni voditelj Sveta Vuković podsetio je na dugu tradiciju "Jugodiska", na te osamdesete godine prošlog veka, najberićetnije godine "Jugodiska". Samo 1986. "Jugodisk" je prodao oko pet miliona ploča i kaseta.
Počelo je na 45 obrtaja, 1968. godine, baš u vreme studentskih gibanja, revolucionarno je rođena disko-beba - "Beograddisk", prethodnica "Jugodiska". Leo Martin je svoj prvenac "Let me stay" izdao upravo za "Beograddisk", baš kao i Zdravko Čolić svoj prvi hit "Sinoć nisi bila tu". I Bizetićevi "Rokeri s Moravu" značajno su podigli "Beograddisk" i pripremili teren za pojavu "Jugodiska". Dolazak Novice Negovanovića na mesto odgovornog urednika omogućio je dolazak najvećih pevačkih zvezda.
U tročasovnom koncertu nastupile su nove i stare zvezde "Jugodiska" i neke nadolazeće snage: Bora Spužić Kvaka "Na rastanku", "Gubim te", Šaban Šaulić "Bio sam pijanac", "Kad bi čaša s vinom znala", "Safet Isović "Zarasle su staze moje", "Od svega me sačuvala majka", Jašar Ahmedovski "Dečak zaljubljeni", "Ceo grad je plakao za nama", Ipče Ahmedovski "Ej, ti noći sestro moja", "Tozovac "Oči jedne žene", Novica Negovanović "Brzo živim", "Kad umoran budem pao", Cune "Janičar", Toma Zdravković "E, moj brate", Hoki "Pijem da je zaboravim", "Aca Matić "Krčmarice, još vina natoči", Bata Kanda "Najciganskije vašarsko kolo", Mirko Kodić "Vlaški skok", Ljuba Aličić "Samo ona može u život da me vrati", Angel Dimov "Neke priče sada kruže", Goca Stojićević "Dobro jutro Šumadijo", "Hasan Dudić "Šta mi radiš Usnija", Hanka Paldum "Bolno srce", Azemina Grbić "Žao mi je", "Rade Petrović "Moj deda Solunac", Rosa Osmanović "Sad sam opet srećna žena", "Beba Tošić "Pokucaj na prozor noćas", Izvorna grupe "Dervenrske lole", "Ozrenski izvori", "Zvuci rodnog kraja", guslar Božidar Đukić...
Proslavu "Jugodiska" uveličao je šarmantni Mića Minimaks. Imao je čime da se pohvali, imao je čime i da razgali.
- Ja sam iz čista zezanja snimio tri ploče za Jugodisk, a ne znam ni da pevam ni da sviram. Dovoljno mi bilo to što me bije glas da sam probijač Lepe Brene. Iskreno, to mi pomalo mi smeta - gde god se pojavim, hvataju me za tu Brenu.
- Nešto razmišljam, koja bi tragedija bila da sam mesto Brene probio na primer Đoku Marjanovića - svi bi me svi hvatali za... tog Marjanovića. Ali, šta ću, takav sam, tvrdoglav. Ja sam se, recimo, rodio popodne samo zato da nateram babicu da radi prekovremeno. Čak sam predložio da se spare Milka Babović i Mladen Delić, dobili bi jednog malog Baneta Vukašinovića - rekao je legendarni Minimaks.
Danas, kada je teško uterati u studio i najminijaturniji orkestar, nestvarno deluje stotinak instrumentalista na bini, prava narodnjačka filharmonija pod upravom maestra Slobodana Bobe Spasojevića i dirigenta i aranžera Dragana Kneževića.
(Goran Milošević)