Ilija i Milija Spasojević, "dva seljaka iz Meljaka" (PLEJLISTA)

Svakog jula u Guncatima kod Barajeva održava se manifestacija "Dani Buce Jovanovića, Ilije i Milije Spasojevića i Radoja Mitrovića Barajevca"

Braća Ilija i Milija Spasojević iz Meljaka ovekovečili su svoje ime u mravinjaku ljudi ovog sveta. Ostavili su našem rodu stotine onarođenih pesama i kola i stotine harmonikaša i pevača poniklih na tekovinama njihovog lipovičkog stila.

Preporučujemo

- Kad sam od oca dobio harmoniku uputio sam se kod majstora Ilije i Milije Spasojevića u Meljaku na Ibarskoj magistrali. Do čuvene braće se jako teško stizalo, budući da je mnogo mlađih harmonikaša želelo da im baš oni budu učitelji. Obojica su bili traženi harmonikaši koji su svirali sa tadašnjom elitom radio pevača - priča legendarni Aca Stepić, jedan od najboljih učenika Ilije i Milije Spasojevića.

- Na moju žalost, posle nekoliko meseci vežbanja, Milija sa svojom suprugom Nadom, vrhunskom pevačicom, odlazi za Ameriku. Govorio je: "Bežim što dalje od Ibarske, kafana i napadnih rukovodilaca. Drugovi se podnapiju, a moja Nada i ja treba da dežuramo dok im bude lepo. Dosta mi je buđenja u sitne sate i ispunjavanja muzičkih želja drugovima rukovodiocima".

- Miliji se smučilo, taj nemir kojim je svirao izgleda da ga je oterao daleko, preko okeana. Ostalo mi je da vežbam kod Ilije, koji je bio mirnijeg temperamenta i načina sviranja, što je presudno oblikovalo i moj stil.

Ilija Ika Spasojević (1922 - 1998) je odlučujuće uticao i na karijeru Ljubiše Pavkovića.

- Odrastao sam u blizini Ilije Spasojevića koji je živeo u istoj kući sa Bucom Jovanovićem. Kad mi je otac nabavio prvu ozbiljnu harmoniku, dolazio sam da vežbam u tu čuvenu kuću zajedno sa mojim prijateljem Bobom, Ilijinim sinom. Slušajući kako sviram, Ilija me preporučio Vlasti Jeliću, šefu orkestra u čuvenom "Parku" na Kalemegdanu. Tako sam zahvaljujući Iki na velika vrata ušao u čuvenu kafanu, a kasnije i na radio.

Toliko su bili popularni u tom posleratnom periodu, da su svirali uživo na Radio Beogradu, bez traka i magnetofona. Ova "dva seljaka iz Meljaka", kako su ih od milja zvali, znali su da uprte svoje harmonike i po snegu do kolena krenu od Meljaka do Radio Beograda kako bi stigli na emisiju koja kreće u 6 ujutro! Ali, braću nije držalo mesto, pa ni sigurna plata na državnom radiju.

Čak je i Carevac ponudio Iliji da postane član Narodnog orkestra, ali je to Ilija glatko odbio jer nije želeo da se odrekne živih nastupa pred publikom. U to vreme sviranje u Narodnom orkestru nije bilo spojivo sa radom u kafani. Najpoznatije kafane u kojima je Ilija svirao bile su "Lipov lad", "Stric", "Grand", "Imperijal", "London"...

- Moj otac je bio majstor za izvorno muziciranje. U kafani "Novi Beograd", koja se nalazila iznad Slavije, godinama je priređivao koncerete radio pevača: Vuke Šeherović, Anđelije Milić, Radmile Dimić, Velinke Grgurević, Milutina Jevtića Budže... Da bi izvornost događaja bila potpuna, Ilija je svirao u narodnoj nošnji. Ilija je svirao prvu harmoniku, Buca Jovanović je tercirao, a otmena publika je dolazila u kafanu kao u pozorište - priča za Muzičku apoteku Ilijin sin maestro Boban Spasojević.

- U čuvenoj "Skadarliji" pratio je Silvanu, Tozovca, Cuneta, Milu Matić, Divnu Kostić i ostale pevačke veličine. U restoranima Lipovičke šume odmarao je putnike namernike posle svih vratolomija na Ibarskoj magistrali.

Muzički i životni putevi Ilije i Milije su se razišli. Stariji Ilija se opredelio za komponovanje pesama ("Pastirica", "Kud se žuriš, hej živote", "Spavaj majko i ne čekaj sina", "Da li žališ što odlazim", "Poranila majka stara", "Rodi mi draga sina", "Kad procveta jasmin u proleće") i kafansku muziku, a Milija se više posvetio kolima.

Milija je bio potpuno drugačiji, svirao je žustro, na tehnički zavidnom nivou. Osvojio je dušu mnogih, razgaljivao kolege i publiku i za mnoge ostao virtuoz nedostižne tehnike. Milija je bio uzor mlađim harmonikašima koji su voleli taj napadački stil.

Ostavio je našem rodu "Lipovičko", "Meljačko", "Orijent", "Džumbus", "Baćevačko", "Užičko" i druga onarođena kola. Komponovao je i pesme za koje i oni najstariji misle da su izvorne: "Moj konjiću laki, lagani", "S one strane Lipovice", "Šumadijo šumovita", "Probija se kolovođa", "Vetar duva Dunavom i Savom"... Neobuzdanog temarementa, upadao je u razne životne virove. Umro je 1980. godine, mlad, u pedeset petoj godini. Sahranjen je u rodnom Meljaku, ispraćen počastima koje su mu ukazali mnogi harmonikaši.

Svakog jula u Guncatima kod Barajeva održava se manifestacija "Dani Buce Jovanovića, Ilije i Milije Spasojevića i Radoja Mitrovića Barajevca".

(Goran Milošević)