97 godina od rođenja harmonikaškog genija: Mija Krnjevac u crnogorskom narodnom ruhu (PLELISTA)

Miia Krnjevac (1924 - 1991) je ne samo najveći gospodin i umetnik na harmonici, nego i ljudski gorostas

"Dočekaj mi majko svate, s punom bocom vina,

Preporučujemo

tvoje suze radosne su, danas ženiš sina.

Povedi majko kolo, radosno primi snaju,

ljepša je no proljeće, ljepša no cvijet u maju.

Nek' se vino i rakija za svatove toči,

nek' vojvoda sa đevojkom u kolo uskoči.

Podigni kume čašu, nazdravi starom svatu,

đevere čuvaj snahu, dok je ne predaš bratu.

Nek odjeknu puške take, nek' se s pjesmom sviju,

svatovima srećno bilo, pa nek' se napiju.

Đevojko mila moja, ne žali đevovanje,

dadoh ti srce svoje, uz prsten za vjenčanje."

(Mija Krnjevac - Dragiša Jovović)

Ovu uveliko onarođenu pesmu komponovao je 1967. godine Miodrag Todorović Krnjevac. Pesmu je prvi snimio legendarni Ismet Krcić, baš onako autentično, u pravom crnogorskom ruhu. "Dočekaj mi majko svate" doživela je desetine obrada, od "Svilenog konca" u starogradskom ruhu do trubača i Krajišnika.

Veliki Mija komponovao je za one najveće: "Prolazi jesen, na pragu je zima", "Danas jedna sutra druga", "Svi su ljudi isti", "Ne mogu bez nje", (Safet Isović), "Bisenija", "Oj, Moravo, oj", "Ljubav mi srce mori", "Ja posadih jednu ružu belu", (Cune), "Ništa lepše od naše seljanke", "Svirajte mi noćas opet" (Kvaka), "Stiže jesen doba najmilije", "Sećaš li se sraga onog mesta" (Novica Negovanović), "Ludujem za tobom" (Silvana), "Sliku tvoju ljubim (Toma), "Ne plači srce moje", "Poletelo jato golubova" (Nedžad), "Za ljubav tvoju mladost sam dao" (Drljača), "Zašto svićeš tako rano" (Jasna Kočijašević), "Jesi l' čuo mili rode" (Vasilija Radojčić), "Tarabe bih preskakao" (Bilkić), "Lepo ti je biti čobanica", "Ja ne žalim oči svoje", "Hvalila se lipa kod bagrema" (Lepa)...

Veličina Mije Krnjvca je i u tome što je sa istim žarom komponovao pesme i za radio pevače, pevače početnike, za pevače iz druge i treće lige popularnosti: Milica Popović, Mila Lekić, Pavle Stefanović, Mirko Rondović, Maja Maleševac, Marija Helešić, Jorgovanka Tadić, Dobrivoje Krantić, Žića Kojić, Mića Panić, Mlađa Kosmajac, Mića Trišić, Milan Simić, Rade Gajić, Beba Osmanlić, Alija Dalipović, Dragiša Golubović Golub...

- Imao sam tu čast da prvu ploču snimim sa Mijom Krnjevcem, još dok sam pohađao Gimnaziju u Negotinu. Kao pevač amater učestvovao sam na snimanju emisije "Znanje-imanje" u sali Doma JNA. Među muzičarima bio je i Zlaja Stevanović, član Mijinog orkestra. Bože, kako je sve to bilo jednostavno: Zlaja me odvede kod Mije, Mija me isproba na harmonici i kaže: "Mogli bi mi nešto i da snimimo". Bez diktafona i kasete Mija mi peva pesmu "Kako je ptici bez luga", a ja slušam i pamtim. Sutradan odemo u studio i snimmo moju prvu ploču - priča Dragiša Golubović Golub, predsednik Saveza estradno-muzičkih umetnika Srbije.

Miia Krnjevac (1924 - 1991) je ne samo najveći gospodin i umetnik na harmonici, nego i ljudski gorostas koji nije patio od najčešćih estradnih bolesti - zavisti i narcisoidnosti.

- Imao sam sreću da živim vrata do vrata sa Mijom Krnjevcem, u istom dvorištu. Kad sam napunio pet godina, jurio sam niz stepenice, ometao Mijine učenike. U jednom momentu Mija reče mom ocu da mi obavezno kupi harmoniku. Tata mi kupi klavirku, i to u okruženju sve samih dugmetaraca. To je i danas moja tajna - zašto mi je nabavio klavirku? Iako sam vremenom izgradio svoj stil, čika Miju cenim najviše na svetu. Tek što sam primljen u Narodni orkestar, dolazi čika Mija sav u belom, kao filmski glumac. Taj pogled pun ljubavi nikad neću zaboraviti: bio je to najiskreniji očinski pogled, čika Miji bilo milo što sam tu - seća se maestro Ljubiša Pavković.

- "Jesen prođe, ja se ne oženih" snimio sam na mom prvom albumu, svestan kakvu pesmu snimam i čija je to pesma. Dugo sam sarađivao sa čika Mijom i njegovim sinom Acom. Nikad neću zaboraviti: vraćam Acu sa svirke, istovaramo instrumente i opremu, a čika Mija nam skuva kafu i svira harmoniku. Uz kafu i Mijinu svirku prolazio je svaki umor. Tako je bilo i na snimanju mog prvog albuma - ja pevam, Aca svira sa ansamblom, a čika Mija utrči na neke deonice. Snimimo svh devet pesama, al' nam zafali još jedna da popunimo album. "Snimi Jesen prođe, ja se ne oženih" - reče mi čika Mija. Nisam mogao da poverujem sa kojom lakoćom i ljubavlju mi podari svoju najskuplju pesmu - priča Milan Simić za Muzičku apoteku.

I Jasna Kočijašević se istopi i na sam pomen Mijinog imena. Tako su sveže slike od pre pola veka sa snimanja prvih ploča.

- Sama sam vezla haljinu za snimanje moje prve ploče. Zatvorim se u špajz, gde je jača sijalica, da dovršim haljinu. I zamslite moju drskost pred Mijinom veličinom: "Zašto svićeš tako rano" trebalo je da pevam po Mijinoj zamisli u rubatu, a ja onako sramežljivo predložih u kecu. Veliki umetnik je to prihvatio bez mnogo razmišljanja i bez trunke sujete.

Muzičkim gurmanima preporučujem desetak onarođenih crnogorskih narodnih pesama koje je još pre pola veka komponovao Mija Krnjevac: "Dočekaj mi majko svate", "Đe se čuje to veselje", "Crna Goro mila", "Zeto hladna", "Još sam momak neoženjen", "Majko crnogorska", "Sestrina radost", "Zbogom ostaj rodni kraju", "Pjevam staroj majci" (Ismet Krcić), "Vasojevka", "Durmitorka", "Kršna moja Crna Goro", ”Čobanica sa Komova" (Branka Šćepanović), "Bacih ja, baci ti" (Nikola Karović), "Anu, anu, Đetići, da u polju kosite" (Mirko Rondović), "Djevojko dušo" (Čedomir Pešić).

(Goran Milošević)