Sećanje na Mileta Bogdanovića (1923 - 2012): Pola života u kafani (PLEJLISTA)

Mile Bogdanović je najveći ambasador starogradske pesme i romanse, oličenje urbanog i aristokratskog duha, prava enciklopedija beogradskih kafana

- Pesmom su me zarazili majka Olga, otac Bojan, tetka Milica i baba Sofija. Imao sam sreću da već u osnovnoj školi pevam u horu i budem solista. Uoči Vidovdana 26. juna 1934. godine imao sam i prvi susret sa mikrofonom Radio Beograda u zgradi SANU. A onda sam zavoleo kafane - pričao je legendarni Mile u mojoj radio emisiji.

Preporučujemo

- Vraćajući se iz Treće muške gimnazije, zastajao sam ispred kafane "Makedonija" na Studentskom trgu i slušao Vuku Šeherović uz harmoniku Voje Trifunovića. Tako sam negovao veštinu slušanja i poželeo da jednog dana i ja zapevam u kafani.

- Kasnije sam postao i građevinski inženjer, slikar, fudbaler (jedan od osnivača Crvene Zvezde i njen prvi centarfor). Ipak, svega toga ne bi bilo da ne beše pesme i kafane - pričao je Mile.

Mile Bogdanović je najveći ambasador starogradske pesme i romanse, oličenje urbanog i aristokratskog duha, prava enciklopedija beogradskih kafana.

- Kada bi neko pisao istoriju kafana, bila bi to istorija našeg mentaliteta. I Beograd ima svoje sentimentalno utočište - to su kafane - pričao je Mile.

- Izdvajam "Skadarliju", sa svojim poznatim restoranima, i "Savinac", kafanu legendarnog Vlastimira Pavlovića Carevca. Pevao sam i u "Čuburi", "Trandafiloviću", "Stambol kapiji", "Ruskom caru", "Kalemegdanskoj terasi", "Londonu", "Gradskom podrumu", "Topčiderskoj noći", "Lipovačkoj šumi", "Makedoniji", "Jadranu", "Pod lipom", "Manježu", "Takovu", "Kragujevcu", "Kovaču", "Unionu", "Kasini", "Parku", "Slaviji", "Jugoslaviji" - ređao je Mile beskrajan niz kafana i hotela.

- Ispade da sam pola života proveo u kafani. Ja sam svoje najlepše dane proveo noću.

Pevao je najvećim glumcima, sportistima, političarima, privrednicima. Pevao je i fudbalerima "Mančester Junajteda":

- Bilo je to 5. februara 1958. posle utakmice sa "Zvezdom". Za fudbalere "Mančestera" priređena je večera u "Skadarliji". Pozvan sam, kao jedan od osnivača "crveno-belih", da otpevam nekoliko naših pesama i svetskih evergrina. Imao sam čast da jednom Bobiju Čarltonu pevušim na uvce.

- Oraspoložio sam i Bobija i ostale namrštene fudbalske vanzemaljce, a sutradan u vestima čuh za njihovu tragediju, da se avion srušio kod Minhena i da je poginulo nekoliko fudbalera "Mančestera".

Mile Bogdanović je više od šest decenija čuvao i promovisao starogradske pesme i romanse, ono najotmenije u popularnoj muzici, što je bačeno u zapećak rijaliti Srbije. U moju radio emisiju došao je uz pomoć dva štapa.

- Izdale me noge, ali glas nije. Nisam pušio, nisam pio, živeo sam zdravo. Ovih dana pevao sam na svadbi kada se udavala moja unuka. Prišao mi je jedan mladić i rekao: "Kad se budem ženio, Vi ćete doći da mi pevate!" - govorio je Mile.

Desetak godina bio je na čelu Udruženja estradnih umetnika. Pratio je trendove, ali nije odapinjao otrovne strele prema novoj muzici, mlađim kolegama i "kul" mestima za provod:

- U moje vreme kafana je bila kulturna ustanova, "najbolja televizija, radio i pozorište", kao što je govorio Pavle Vujisić. Kako je tehnika uznapredovala, u kafani sve češće peva i svira jedan čovek uz sintisajzer. Muzika se uprostačuje i pojeftinjuje, melodijski, ritmički, tekstualno, scenski, interpretativno.

- Srpska narodna muzika ima više od 20 različitih ritmova, a danas se svodi na dva ili tri. Dolaze novi klinci koji ljuljaju splavove. More, samo neka pevaju i neka se druže, pa makar i u čamcu. Da sam ministar kulture, ulagao bih u obnavljanje starih kafana. To nije nostalgija, to je čuvanje nacionalnog identiteta i urbanog duha.

(Goran Milošević)