Narodna kola Dragana Aleksandrića (1): Lakoća stvaranja, negde oko pola tri (PLEJLISTA)

Važio je za najmlađeg i najboljeg pitomca Vojne muzičke škole u Zemunu. Kao nagradu je dobio sat od maršala Tita i da bira mesto gde će da služi

Dragan Aleksandrić je jedan od najpismenijih i najplodnijih kompozitora i aranžera u istoriji narodne muzike. Za 50 godina umetničkog rada autorski je potpisao preko pet hiljada pesama i kola!

Preporučujemo

- Ima nešto sudbinsko između mene i harmonike. Imao sam 4 godine kada me ujna vodila za ruku da razgledamo izloge po rodnom Beogradu. Ostala deca su ludela za medom, loptom, lutkom, a ja se otimam od ujne i pružam ruku za harmonikom u izlogu. Ujna me odvela i na prvu audiciju kod njenog prijatelja Josipa Ažmana, soliste Umetničkog ansambla JNA, da proverim sluh - priča Dragan za Muzičku apoteku.

- Sve što su otpevali i odsvirali ja sam ponovio i tako se upisao na solfeđo, teoriju i harmoniku. Pre polaska u osnovnu, imao sam završena dva razreda niže muzičke škole. Ubrzo je stigla i prva harmonika - napravila je majka od kutije za cipele, lastiša i pokidanih dugmića sa košulje - dodaje Dragan.

Važio je za najmlađeg i najboljeg pitomca Vojne muzičke škole u Zemunu. Kao nagradu je dobio sat od maršala Tita i da bira mesto gde će da služi.

- Proputovao sam svet i upoznao muzičku kulturu mnogih naroda. Svirao sam u Vojnoj muzičkoj školi sve udaračke instrumente - bubanj, činele, doboš, zvona, zvončiće, ksilofon, timpane. Na smotrama folklora svirali smo melodije svih meridijana. Nama je bilo lako da skidamo svetsku muziku, ali zapadnjaci nikako nisu uspevali da skinu našu dvojku - veli maestro.

Pre 50 godina formirao je svoj čuveni ansambl, jedan od najkomercijalnijih u narodnoj muzici. Prvi album sa 12 narodnih kola izdaje 1972. za Jugoton: "Moravac", "Užičko", "Čačak", "Pašona", "Vlaški poskok", "Strumička petorka", "Novo užičko kolo", "Sanjino kolo", "Sašino kolo", "Divčibarsko kolo", "Moravski zaplet".

- Imao sam sreću da u mom ansamblu svira bogomdan klavirac Tomica Miljić, najtalentovaniji harmonikaš sa ovih prostora. U raznim postavama mog ansambla svirali su: Aca Šišić, Miodrag Jašarević, Bora Dugić, Boki Milošević, Braca Dunkić, Veca Antonijević, Mića Đorđević, Miroslav Blažević, Đorđe Kotlarovski, Rista Lazarević, Jovan Milenković Rala, Sveta Tomić, Miša Mijatović, Zoran Đorđević Sanduče, Zoran Tirnanić, Mikica Ilić Kamion - prosipa maestro spisak svoje muzičke braće.

Pored hiljada estradnih umetnika, pratio je i čuvene glumce u "Kamiondžijama" i "Soku od šljiva":

- LP ploče sa desetak numera u proseku traju 35 do 40 minuta. Snimili smo devet pesama i zafalilo je jedno kolo, da popuni ploču. Tu na licu mesta, u studiju, bez nota, u sitne sate oko pola tri, odsvirao sam kolo sa tri fraze. Na ploči je potpisano kao "Vokijevo" kolo, u čast Vokija Kostića, kompozitora serije. U narodu je vaskrslo po nazivu "Kamiondžijsko kolo".

Drugi album sa 10 narodnih kola objavljuje 1975: "Vragolanka", "Čiča Obrenovo kolo", "Draganov legato", "Svatovka", "Cicino kolo", "Bata Žiletovo kolo", "Devojački povoz", "Mediteransko oro", "Ljubičevska šetnja", "Trojčica".

- I "Vragolanku" sam komoponovao nenadano. Bilo je to pre pola veka na probi folkolora KUD-a "Nikola Tesla". Uzimam harmoniku "Hohnericu", pređem prstima preko registra i - ništa. Ja pritisnem registar sa strane, uhvatim "cis", pa to ponovim, zapišem motiv, i to kolo posta antologijsko.

- "Vragolanku" su odbili Aca Šišić, Miodrag Jašarević, Tomica Miljić. Kažu, preterano lako kolo. Kad malo bolje razmislim, sve što sam komponovao nastalo je tako lako, ponekad iz šale i slučajno, obično negde oko pola tri - kaže Dragan Aleksandrić, čovek - gejzir.

(Goran Milošević)