Bata Kanda i njegov igrački merak: Narodna kola multimedijalnog umetnika (PLEJLISTA)

Vedrog duha i neiscrpne inspiracije, i u devetoj deceniji života, Bata Kanda stvara nove pesme i nova kola

Svojataju ga i Romi, i Šumadinci, i Vlasi, i južnjaci. Zbilja, on i jeste multimedijalni umetnik na harmonici - Vladeta Kandić, daleko poznatiji kao Bata Kanda.

Preporučujemo

- "Najciganskijim vašarskim kolom" sam ovekovečio taj romski dert i tu neponovljivu ljubav za životom. To kolo je slika i mog bosonogog detinjstva. Rođen sam '38. u Beogradu, ali sam se posle bombardovanja preselio u Obrenovac. Odrastao sam u leglu najboljih ciganskih violinista. Čuveni Ica violinista svira na telefonskim žicama, a basadžija na instrumentu u kome se legu pilići. Kolo ne prestaje dan i noć, samo se menja kolovođa. I umetnički sam vođen tom slikom bosonogih i prljavih, a najsrećnijih ljudi na svetu - priča za Muzičku apoteku legendarni Bata Kanda.

Početkom 60-ih snima prve singlice sa narodnim kolima: "Moravac", "Kandino", "Čapljino", "Cigansko", "Tokino", "Kolo iz Dragova", "Kolo iz Opornice", "Kolo iz Rekovca", "Kolo iz Obrenovca", "Rumunsko kolo", "Ciganski orijent", "Vojničko kolo", "Čika Rakino kolo". To su uglavnom kola sa dve harmonike (Bata Kanda i Toka Ćirković) i violinom Ace Šišića.

- Bio sam vragolasto dete, vaspitano u patrijarhalnom i svetosavskom duhu, od skromnih roditelja, čistog opanka. Moj otac je Kragujevčanin, a majka Obrenovčanka. Dok majka Dana pere veš, ja zgrabim onu "trljačicu", pa kao sviram harmoniku. Ali, od čega kupiti harmoniku? Otac Radivoje, vojni službenik, dobijao je pored redovne plate i tonu uglja i meter drva. Prvog profesora na harmonici smo angažovali za pola tone uglja i pola metra drva - seća se Bata Kanda.

Kad je pre pola veka snimio "Najciganskije vašarsko kolo", osvojio je sve Rome ovog sveta. U jeku najveće popularnosti, posle romskog bala u Bjelovaru, osvanuo je naslov u zagrebačkom Vjesniku - "Dajem preduzeće za Bata Kandu".

Kad je snimio "Kandoro", "Tanino oro", "Kandin sa-sa", "Sofkinu ljubavnu igru", dobio je priznanja od svetskih majstora džeza:

- Ja nisam takmičar u trci za rejting, nego zaljubljenik u umetnost, ušao sam u trku da nacionalni folklor nadogradim i harmonski i instrumentalno. Izborio sam se za svoju autohtonu frazu od šesnaest taktova, da kad pretisnem ton na harmonici kažu - ovo je Kanda. Kada sam komponovao "Kandoro" i "Tanino oro", utro sam sebi put u svetske džezere, zadivio Art Van Dama i Frenka Maroka.

Vedrog duha i neiscrpne inspiracije, i u devetoj deceniji života, Bata Kanda stvara nove pesme i nova kola.

- Moj sin Vuk nastavlja porodičnu tradciju, preuzima štafetu kao moja škola i moj najbolji đak. Retko pismen muzičar sa dva završena univerziteta u Americi, nastavlja mojim stopama, ali u daleko težim vremenima za dokazivanje - ističe Kanda.

Kandina kola - to je istinski igrački merak.

(Goran Milošević)