20 godina od smrti Tomice Miljića (2): Antologijski aranžmani i foršpili (PLEJLISTA)

Tomici nije trebao učitelj, bio je sam svoj majstor

Tomica Miljić se nije bavio komponovanjem, bez obzira na vanrednu muzikalnost i apsolutni sluh. Njegovi aranžmani i foršpili, međutim, produžiše vek i obesmtiše stotine pesama: "Anđelija", "Jedna žena plave kose", "Crna ženo sa očima plavim", "Pastirica", "Kud se žuriš sve živote", "Jedna suza na tvom licu", "Kuće male krečene u belo", "Palim zadnju cigaretu", "Živela ljubav", "Hajde da se budimo udvoje", "Jovanović Rada", "Čovek sa srca dva", "Ne vraćam se starim ljubavima", "Stari drugar glava luda", "Ej ti noći sestro moja", "Naći ću je po mirisu kose", "Da volim drugu ne mogu"...

Preporučujemo

- Moje najveće hitove "Kud se žuriš hej živote" i "Pastirica" snimio sam početkom 70-ih uz ansamble Ilije Spasojevića i Ace Stepića. Posle desetak godina pesme su počele da zamiru. Na moju sreću, presnimio sam ih sa Tomicom Miljićem. Uradio je drugačije foršpile, zdraviju dinamiku, živnuo ih i produžio vek. Sad sam siguran: ove dve pesme ostale bi lokalnog značaja, da ih nisam presnimio sa Tomicom - kaže za Muzičku apoteku Rade Petrović.

Dugogodišnji šef VNORTS-a, maestro Ljubiša Pavković, proveo je u vojsci nezaboravne trenutke sa Tomicom Miljićem.

- Tomica je moj dragi kolega, prijatelj, drug iz vojske. Služili smo, krajem 60-ih, godinu i po dana u gudurama iznad Rijeke. Imao sam jako muzikalnu ekipu u vojsci: Tomica, Kanarinac i Dobrivoje Topalović. Ustajali smo u četiri, išli na jutarnje umivanje i gimnastiku, i već od šest sati svirari i pevali u muzičkoj sekciji. Predstavljali smo svoj garnizon na takmičenjima, i kao nagradu dobijali po nekoliko nagradnih odsustava. Za Dobrivioja ja sam bio "onaj dugački", a Tomica "onaj zdepasti".

Bilo mi je jasno još u vojsci o kakvom se majstoru radi. Mnogima je svirao drugu harmoniku, iako je, zapravo, bio klavirac broj jedan. Malo je poznato da je i meni svirao drugu harmoniku na nekoliko narodnih kola, a jedno vreme svirao je i u ansamblu Branimira Đokića. Žao mi je što nismo svirali duže, siguran sam da bi bili najbolji harmonikaški duo na ovim prostorima - kaže maestro Ljubiša Pavković.

Tomica je, pored šumadijskog pedigrea, gajio posebnu ljubav prema bugarsko-rumunsko-makedonskom melosu. Legendarnom duetu Selimova-Želčeski aranžirao je i orkestrirao desetak čuvenih pesama: "Ljubi me, ljubi me", "Brala moma kapini", "Oro se vie kraj manastira", "Igraj mome srce da zaigra", "Godini minuvat", "Verna ljubov"...

Lepa Lukić nije sarađivala sa Tomicom kad je snimala svoje najveće hitove. Ali, krajem prošlog veka presnimila je sa Tomicom petnaestak antologiskih pesama. Bile su to poslednje svirke Tomice Miljića.

Tomici nije trebao učitelj, bio je sam svoj majstor. Naročito je voleo Bucu Jovanovića i njegov stil. Zato mu je Buca prepustio da aranžira i odsvira nekoliko svojih pevača: Vidu Pavlović, Stojanku Stefanović, Zlatu Stanković.

Malo je kompozitora i pevača koji nisu snimali sa Tomicom. Sa istim žarom je svirao i najvećim legendama i početnicima. Voleo je ljude, bio najdraži kolega, idol, ljudina. Da su svi kao Tomica, ova estrada ne bi bila carstvo sujete i zavisti.

P.S.

Ne sviram harmoniku, niti pravim harmoniku. Kada bih proizvodio klavirku, nosila bi samo jedno ime - TOMICA MILJIĆ.

(Goran Milošević)