64. rođendan večitog dečkića: Ljuba Aličić, čovek od pesme (PLEJLISTA)
Ljubin glas je prepoznatljiv i sugestivan, mami i osmeh i suze
"Kad vino piješ pjevaš od sreće, pun je u krčmi oko tebe sto.
Kad gorko plačeš niko doći neće da s tobom djeli i tugu i bol.
Pjesma i vino mogu bez druga, u dobru svome svako pjevat zna.
Žalost je kleta kad te mori tuga, a nikog nema da utjehu da.
Kad u mom domu kakva radost vlada, da l' ćeš mi doći to je izbor tvoj.
Al' kada tonem pod teretom jada, pruži mi ruku priiatelju moj.
Ako nisi drug kod bola kao svome svoj, nemoj biti ni kod stola, nemoj druže moj".
Ovako zvuči prvenac Ljube Aličića. Bez obzira što je pesmu komponovao i odsvirao sa svojim ansamblom legendarni Jovica Petković na stihove pesnika i sevdalije Safeta Kafedžića, skoro da se nije čula. Štampana je za Beograddisk 1971. u beznačajnom tiražu. Suviše ozbiljna pesma za dečkića od 16 leta.
Ljubomir Ljuba Aličić, taj večiti dečkić, rođen je na današnji dan 2. novembra 1955. u Šapcu. Imao se na koga i umetnuti, imao je od koga i učiti. Muzikalna Šabačka mahala i Šabanov komšiluk ubrzali su Ljubino usmerenje prema pesmi. Rano napušta školu i hvata se mikrofona. Upijao je pesme i prenosio na druge u brojnim kafanama. Naročito se pročuo u "Kićulinoj čardi". Aber o raspevanom dečkiću stiže do Žileta Jovanovića, Radoja Barajevca, Ace Stepića. U to vreme nisu samo pevači jurili kompozitore, nego su i kompozitori jurili pevače. Kafana je bila idealno mesto za audiciju. Inkognito! Bez kamera i rijaliti žirija.
Posle neuspešnog prvenca, Ljuba nije znao da omane. Skoro na svakoj ploči izbacio je poneki hit. Svoj prvi hit "Lepa Maro" snimio je još kao vojnik u Celju. Svirao je bubnjeve u vojničkom orkestru sa sjajnim društvom: Dado Topić svirao bas gitaru, Slobodan Betulić Betula šefovao sa harmonikom. Dobio je sedam dana odsustva da snimi ploču. Zbog snimanja je zakasnio sedam dana, pa mu se vojska odužila. Pričao mi Betula: "Ljuba nas ispraća kući, a mi plačemo ko' deca što ne ide s nama."
Sa Žiletom Jovanovićem '75. i '76. snima dve antologiske - "Lepa Maro" i Dva dobra druga, dva prijatelja". Ovim pesmama je zavladao svim narodnjačkim radio stanicama, postao zvezda "pozdrava, želja i čestitki", vašara, svadbi. Slede četiri singla sa Radojem Barajevcem i Miodragom Ž. Ilićem ("Reših da se ženim", "Život si mi promenila", "Proleće sam mrzeo zbog tebe", "Nema više harema", "Zbogom moja ljubavi, "Hej ćuprijo na Miljacki").
Sledi eksplozija kod Ace Stepića od '78. do '80. ("Hoću susret u četiri oka", "Hoću ljubav neću prijateljstvo", "Nosila si burmu moje majke", "Nisi znala za bol srca moga", "Šeherzada", "Vrati tata mamu").
Posle 12 singlova nastavlja sa snimanjem lp-ija. Nižu se uspesi sa najvećim autorima: "Još te volim još te sanjam", "Svirajte mi za Željanu", "Žalićemo jedno drugo" (Rade Vučković), "Hvala ti što me tražiš", "Seoski delija", (Ljubo Kešelj), "Voleli smo isto vino", "Sad si lepša nego ikad", "Sumorno jutro", "Gde si sada prijatelju moj", "Lako je tebi druže", "Neka čudna mala", "Evo već je osmi dan", (Novica Urošević), "Ti ne ličiš ni na jednu", "Plačite sa mnom jesenje kiše", "Samo ona može u život da me vrati" (Marija Ćajić), "Majko moja", "Ti i ja", "Ti si moja istina"... (Mića Nikolić), "U Šapcu kraj Save", "Zadnju suzu isplakaću", "Mala" (Zoran Starčević), "Plači, al' digni glavu" (Bole Milojković), "Bogovi zemljom hode" (Mikica Antonić), "Nema tužnije sudbine", "Hej drugovi moji" (Hasan Dudić) ... I u 21. veku nanizao je nekoliko besmrtnih: "Ciganin je, al' najlepši", "Crveno obuci" ...
Ljubin glas je prepoznatljiv i sugestivan, mami i osmeh i suze. I pare, naročito na ciganskim (ili ako više volite romskim) veseljima. Ljubine visine su teško uhvatljive. A tek njegov uzdah i jecaj. Imam utisak da se ceo pretvara u pesmu. Ponekad se uplašim za Ljubu, sve na njemu treperi i drhti, samo što ne eksplodira. Šekspir bi mu rekao: "Ne preteruj! Neznalicama je lepo, ali je pametnima vrlo mučno."
Možda ga gestikulacija ne čini umetnikom, ali pesme ga učiniše besmrtnikom.
(Telegraf.rs/Goran Milošević)