Muzička apoteka: Dragan Pantić Smederevac, majstor malo skupljih pesama i tura (VIDEO) (PLEJLISTA)

U emisiji Gorana Miloševića Dragan se seća i prvog bakšiša, kada je bio ispomoć legendarnom Kvaki u rudnicima TE Kolubara

Upitah jednom Dragana, kako to da nije smislio neko kreativnije umetničko ime. Kreativnije bi bilo, veli, Dragan Pantić Napoleon, al' to nisam ja. Ja sam Smederevac. Opevao je Dragan i svoje rodno selo Drugovac i svoje drevno i vinorodno Smederevo, sa posebnim osećajem za retko i lepo u našoj narodnjačkoj ćirilici. Ja sam ga na radiju najavljivao kao "bunardžija". Izbunarim neku pesmu iz naftalina i kažem - iskopaće tebe Smederevac, ja ti kažem!

Preporučujemo

Teško je naći narodnjaka tako stilski profilisanog kao što je Dragan. Okoreli dvojkaš je eksplodirao još na svom prvom javnom nastupu na školskoj priredbi u drugom razredu osnovne škole. Sa osam godina je ponosno zapevao "Smeđe su joj kose po plećima pale" i "Volim majko siroticu".

Tek posle 20 godina pečenja zanata u kafani i pod šatrom, snima prvu ploču posle debitantskog nastupa na Ilidži 1988. Drugi debitant PGP- a je bila Svetlana Veličković, kao "Cvetak zanovetak".

U emisiji se Dragan seća i prvog bakšiša, kada je bio ispomoć legendarnom Kvaki u rudnicima TE Kolubara. Velika je stvar kad ti Bata Kvale kaže: "Bićeš veliki pevač." Još je veća stvar kad prebrojiš bakšiš. Tako je Dragan batalio diplomu trgovca ("tri razreda više škole"), i, već pola veka, radi posao za koji nema diplomu, a ima Božji dar i priznanje narodno.

Doduše, stiglo je i priznanje državno u vidu statusa istaknutog estradnog umetnika za desetine onarođenih pesama i desetine trajnih snimaka: "Smederevo, grade od starina", "Oj, devojko Smederevko", "Dano Rano", "Oj, Rudniče, visoka planino", Mrak, mrak, pomračina", "Teško nama bez nas dvoje", "Moj živote, životiću", Niko nema što Srbija ima", "Ti si knjiga pisana za mene", "Gde ste sada, prijatelji moji", Može čovek da promaši ulicu i broj", "Vodenice moja stara", "Ispovest sirotinje", "Siroma sam, al' sam lep", "Prodao sam mladost svoju", "Repriza života"...

Dragan je pravi specijalista da oživi raritete i namenske pesme: "Prsten mi vrati, devojko", "Nas trojicu majka ima", "Kad bi mogle da se vrate mlade godine", Kad su laste odletele", Dođi u moju momačku sobu", "Dvadest godina majko", "Lepa ženo, ne znam ti ni ime", "Slobodane, mladi Šapčanine", "Moj život je ruševina stara", "Daj mi majko drugi život", "Rob ljubavi", "Vetar duva sva se gora ljulja", "Prijatelj je bogatstvo najveće", "Pogađam se sa životom"...

Ovu listu malo skupljih pesama završavam s najskupljom turom ("Život teče ko tiha reka", "O, kako da živim kad ljubavi nema", "Ostaviću piće i lude kafane", "Možda si čula da život piše romane", "Oči su mi pune suza") koju će Dragan otpevati uživo u Muzičkoj poteci uz pratnju dve harmonike, starog asa Gordana Tasića i mladog maestra Radomira Pantića.

Smederevčeva hendikepirana leva ruka pokazala se kao zlatna i poslovna. U njoj drži mikrofon, u nju se sliva bakšiš. Dragan prihvata i sa ponosom nosi epitet pevača "seljačkih" pesama. Mi smo, kaže, zemlja seljaka i, naročito, seljačina, onih beogradskih.

Iako građanin sveta, svestan svog roda i porekla, živi u rodnom domu, ne menja prebivalište, a u svakom selu i gradu ima poneku kuću - prijatelja.

(Telegraf.rs/Goran Milošević)