Pesme i kola Radojke Živković: 96 godina od rođenja i 17 od smrti najbolje harmonikašice (PLEJLISTA)

Radojka je otišla u večnost 14. avgusta 2002. Današnja plejlista je sećanje na neponovljivu umetnicu i zahvalnost na fantastičnoj muzici

Gde će kruška da padne, nego ispod kruške - pokazala je i najbolja harmonikašica svih vremena Radojka Živković. Rođena je u Globoderu kod Kruševca 24. avgusta 1923. u porodici od muzičke tradicije. Deda guslar, otac Tika čuveni harmonikaš i Radojkin prvi učitelj, nisu želeli da se žensko čeljade bavi nesigurnim muškim poslovima. Još od najranijeg detinjstva, nošena talentom i voljom samoukog genija, krišom je prebirala po očevoj harmonici. Kada je uz očevu pomoć savladala prve note i prstored, sa nepunih devet godina pojavila se na audiciji Radio Beograda 1932. "Harmonikašica manja od harmonike" - pisala je ondašnja štampa, počela je da svira uživo na Radio Beogradu, svake subote po petnaestak minuta.

Preporučujemo

Godine 1935. organizovano je u Kragujevcu takmičenje harmonikaša Jugoslavije, nešto poput Prve harmonike u Sokobanji, na kome je dvanaestogodišnja Radojka osvojila prvo mesto. Na tom takmičenju je, njen kasniji životni i umetnički saputnik, Milutin Tine Živković, osvojio drugu nagradu. Tako je nastao čuveni harmonikaški duet, u kome Tine nije bio samo druga harmonika, nego i vozač, organizator, šef tehnike. Tine je često zapostavljan i malo spominjan u široj javnosti. Radojka je bez Tineta isto tako nezamisliva kao duet Braća Bajić bez jednog od njih dvojice. Duetu se pridružuje i legendarni frulaš Sava Jeremić, sa svojom okovanom frulom. Tako je nastao trio, kasnije i kvartet, kvintet, pojačan gitarom Dragana Bendekovića, čelom Rešada Jahje, kontrom Mileta Božića, violinom Radojkinog sina Zorana...

Radojkina bogomdana muzikalnost eksplodirala je u stotinama antologijskih pesama i kola. Svojom harmonikom je komponovala ili odsvirala pesme šumadijskog, gradskog, sevdalijskog i vojvođanskog prizvuka: "Ne vjeruj joj jarane", "Hvalila se žuta dunja", "Bosno moja" (Safet Isović), "Smeđe su joj kose po plećima pale", "Kujindžija besedio", "Sretan i bez nje", "Voljeni grade moj", "Srdo moja", Kolika je Jahorina planina", "Put putuje Latif aga", "Kad ja pođoh na Bentbašu", "S one strane Plive", "Čudila se aman ja i još tridesetak pesama za Nedžada Salkovića, "Krčma u planini", "Ja mlad pijem noći", "Stani sudbino, stani", "Tanja", "Oj devojko pod brdom", "Lijepi li su mostarski dućani", "Ne pitaj me stara majko", "Ima l' jada ko kad akšam pada", "Krdem ti se u večeri", "Jel ti žao što se rastajemo" (Nedeljko Bilkić), "Ne čekaj me niti sanjaj" (Zaim Imamović), "Samo jednom srce ludi" (Cune), "Dobro jutro Šumadijo", "Te sam noći prevarila sebe", "Nazdravimo prijatelji", "Ljubi zlato moje", "Zapevajte svati" (Goca Stojićević), "Ide lola iz Inđije",  "Imam luče kod kuće", "Ajte amo momci cure", "Sojčice devojčice", "Vino piju age Sarajlije", "Čim rujna zora zarudi" (Vera Ivković), "Žuti šećer uz oraje" (Anđelka Govedarović), "Sine, sine moj", "Nigde nema lepšeg kraja" (Lepa Lukić), "Dođi dođi ljubavi", Ko to noćas peva našu pesmu" (Kvaka), "Ajd' idemo Rado", "Oj Moravo zelena dolamo" (Miroslav Ilić), "Vrati se ljubavi moja" (Dragoslav Belić), "Dođi mojim ružama" (Dušica Bilkić), "Svaka majka koja ćerku ima" (Nada Mamula), "Rušio sam gnezda tuđa" (Paško Handanović), "Dođi, dođi pa kaži" (Aca Matić), "Nek sećanju nema traga" (Aca Trandafilović)...

Šta tek reći za Radojkina kola? Svojom ženskom osećajnošću stvorila je muška kola koja se igraju punom nogom, melodijski i ritmički raznovrsna, originalna, vremenom onarođena. Ovih dana se u Globoderu u znak sećanja na njih dvoje, održavaju tradicionalni Dani Radojke i Tineta Živkovića. Uz učešće Radojkinih učenika i potomaka kao i brojnih muzičkih velikana, obeležićemo 96 godina od rođenja i 17 godina od smrti najveće srpske harmonikašice svih vremena. Primećujem da se na manifestaciji redovno pojavljuju velikani koji nisu snimali sa Radojkom, ali zato se redovno ne pojavljuju oni koje je Radojka umetnički rodila. To je već stara priča o našoj nezahvalnosti. Brojni pevači su zaradili kule i gradove na Radojkinim pesmama, a sad traže pare za učešće na memorijalnom koncertu. Jad i beda estradnih zvezda! Mnogo puta sam se žestoko obračunavao sa "razbijačima" na harmonici. Od njih sam čuo da Radojka "svira kao invalid pete kategorije, monotono, dosadno, kilavo." Ali, njena umilna svirka je prepoznatljiva i antisluhisti posle samo nekoliko taktova. Koliko ste puta čuli - ovaj svira kao Tomica, onaj je "skinuo" Jovicu, onaj je "pljunuti" Kodić... Ali, nikad niste čuli, niti ćete čuti da neko kaže - ona je skinula Radojku! Samo Radojkina svirka širi i osećajnost i dobrotu! Radojka je otišla u večnost 14. avgusta 2002. Današnja plejlista je ne samo puko sećanje na neponovljivu umetnicu, već i zahvalnost Muzičke apoteke što sam decenijama imao šta da puštam na radiju.

(Telegraf.rs/G. Milošević)