Ove sevdalinke su napisali pesnici i kompozitori iz Srbije (PLEJLISTA)

Radijski voditelj Goran Milošević danas vam priča o čuvenim sevdalinkama

Da li sevdah čuči u svakom čoveku? Moj odgovor je potvrdan. Američki crnci bi rekli da je sevdah kad se dobar čovek oseća loše. Siguran sam da važi i obrnuto: da je sevdah i kad se loš čovek oseća dobro. Baš zato je i besmisleno svojatanje sevdaha i sevdalinke samo za jedan prostor i samo za jedan etnos - započinje priču o sevdalinkama Goran Milošević u novoj Muzičkoj apoteci.

Preporučujemo

Poslušajte deset sevdalinki (od makar hiljadu) koje su napisali autori iz Srbije.

Kada čujete pesme "Hvalila se žuta dunja toj lijepoj djul Halimi", "Svuda se sunce rađa, lijepa svaka je zemlja, kao što je Bosna moja, na svijetu ljepše nema", "Ne vjeruj joj jarane, ne vjeruj joj rode, ona će te prevesti žedna preko vode", pomislićete na nenadmašnog Safeta i Bosnu. Malo ko će pomisliti na Radojku Živković iz Globodera kod Kruševca, koja je komponovala sa svojim tekstopiscima ove pesme.

Još jedan veliki sevdalija može da zahvali harmonikaškoj velikanki, Radojki Zivković, za mnoge besmrtne pesme. Nedžad Salković je stilski rođen u Radojkinom umetničkom krilu. Od tridesetak pesama koje je Nežad snimio sa Radojkom, poslušajte jednu kujundžijinu besedu na stihove Ruždije Krupe: "Radio sam što mi srcu drago, nikom nisam račune polago."

"Niz kaldrmu klepeću nanule, na fiskije pronose testije, a iz tame šapću usne same, moj jarane što ne mariš za me." Za neke reči iz ovog stiha potreban je rečnik turcizma, zvuči kao izvorna pesma iz Bosne s kraja 19. veka. Verovali ili ne, ovu pesmu je komponovao i reči napisao 1974. jedan Čačanin - Predrag Vuković Vukas!

Jedan Smederevac, Jovica Petković, je postao zaštitni znak bosanskog sevdaha i jedan od umetničkih rukovodilaca Velikog narodnog orkestra Radio telelevizije Sarajevo. "Bosno, zemljo moja mila", "Da sam ptica i da imam krila", "Jahao sam konje", "Kada moja mladost prođe", "Seher grade, Banjaluko mila", "Neka moja duša vene", "Jajce, grade, to je tvoja dika", "Romanijo, goro jelovita", U Avdije ćeri obadvije", "Razbole se srce moje", Smederevo, grade od starina...", samo su neke od antologijskih pesama Jovice Petkovića.

Nekoliko pevača iz Bosne snimilo je pesmu "Izašla si draga iz sećanja" u ubeđenju da je to stara izvorna bosanska sevdalinka. Ovu pesmu je komponovao i reči napisao Obren Pjevović iz Mrčajevaca.

I Zmaj Jova i Đura od Skadarlije pisali su i u duhu sevdaha. "Zelen lišće goru kiti" je jedna od najsnimanijih pesama Đure Jakšića.

Neke od najlepših sevdalinki napisao je Kragujevčanin Dragiša Nedović: "U lijepom starom gradu Višegradu", "Prođoh Bosnom kroz gradove", "Šta sve može ašik da učini..."

Počeli smo i završićemo Safetom. I to pesmama koje su nastale u srcu Šumadije. "Prolazi jesen, na pragu je zima", pesma Mije Krnjevca iz Ratara i pesnika Pante Radivojevića iz Kragujevca. Šta tek reći za pesmu "Ko se jednom napije vode sa Baščaršije"? Komponovao Novica Negovanović iz Adrana kod Kraljeva na stihove Ruždije Krupe iz Priboja.

Sevdalinka je dugo prisutna na ovim prostorima, etnički išaranim kao koža leoparda. Sudeći po tome koliko su se "Čelebića Biba", "Kona na bunaru" i "Dilber" odomaćili u Srbiji, postavljam pitanje: gde se danas više peva sevdah, u Srbiji ili u Bosni?

(Telegraf.rs)