Tri i po plate za jedan komp ili šverc sa Zapada: Kako su se 80-ih u Jugoslaviji kupovali računari?

Prvi ZX Spectrum računari koštali su oko 70.000, u vreme kada je prosečna plata je bila 21.718 dinara...

Ilustracija / Foto: Pixabay

Uvoz prvih kućnih računara na ove prostore omogućen je na današnji dan 1984. godine, odlukom tadašnje jugoslovenske vlade, odnosno Saveznog izvršnog veća.

Do tada su delovi za računare ili čitava kućišta ulazila u zemlju ilegalno, a to se nastavilo i nakon uvedenih olakšica, s obzorom na to da su uvozni računari u našim rafovima bili značajno skuplji nego u inostranstvu.

To je ujedno bila i prva tema na stranicama prvog broja časopisa Svet kompjutera. Magazin je pisao da se u radnji Iskre na Obilićevom vencu u Beogradu pojavio engleski računar Sinclair ZX Spectrum sa 16Kb memorije, uz koji su se dobijale i kasete sa video-igrama.

Te računare sklapala je slovenačka Iskra od delova koje je slala engleska kompanija, a plan je bio da delove počne da prizvodi i sama Iskra kako bi cena računara postala niža. U tom trenuku, računari su koštali oko 70.000, dok tadašnja prosečna plata je bila 21.718 dinara, podseća Startit.

Kako su u pitanju bili računari za početnike, učenici jedne škole u Sloveniji su pokušavali da sakupljanjem stare hartije zarade novac kako bi svoju učionicu uveli u kompjutersku revoluciju.

Ondašnja direktorka Odeljenja za računare i informatiku slovenačkog Istituta "Jožef Stefan" Marijana Špegel, tada je izjavila da "mi na ovom području zaostajemo najmanje pet godina i da je velika nepravda prema mladima što se time društvo ne pozabavi".

- Znate, mi potcenjujemo mladu generaciju. U Jugoslaviji je danas hiljade mladih sposobnih da sastave računar, ali nemaju gde, sem u inostranstvu, da kupe čak i najjednostavnije sastavne delove. Uvoz je zabranjen, a nije tajna da se ponekada sastavni delovi švercuju čak i za naučne ustanove. Postoje znanja koja se ne mogu naučiti u knjigama. U drugim zemljama su to odavno shvatili. Nama za to, izgleda, treba više vremena i zato zaostajemo!

Ove reči i danas  zvuče aktuelno, iako su izrečenje pre tačno 36 godina.

Printscreen: YouTube/Mint Podcast

Iz tog vremena je zanimljiv i primer jednog oca iz Čikaga koji je zapretio da će ispisati svoje dete iz škole ukoliko ona ne nabavi računar, jer se bojao da u suprotnom njegov sin neće imati šanse da se zaposli kada završi školu. A tu je i primer tadašnjeg francuskog predsednika Fransoa Miterana koji je, odmah po dolasku na vlast 1981. godine, prvo potpisao akt o uvođenju računara u francuske škole.

(Telegraf.rs)