ELEN BAJRUM: Saznajte sve o “Modnim zločinima”

 
  • 0

Fantastična književnica Elen Bajrum otkriće vam koja je veza između mode i zločina, kao i još neke interesantne činjenice o svom radu i stilu

Elen Bajrum (Ellen Byerrum) je vrlo popularna američka književnica koja je do sada napisala mnogo knjiga. Njen serijal romana pod nazivom “Modni zločini” veoma je čitan, a dve knjige iz tog serijala su i ekranizovane. Ona je pisac i autor, ali i istražitelj. Ukoliko želite sa saznate koja je spona između mode i zločina, kao i koja su interesovanja i budući planovi ove književnice – pročitajte intervju sa ovom izuzetno posebnom damom.

Do sada ste napisali mnogo knjiga baziranih najčešće na spoju mode i kriminala. Diplomirali ste u privatnoj istražiteljskoj školi u Virdžiniji. Za početak, kažite nam nešto o tom periodu svog života? Kada ste shvatili da vas istražiteljski posao interesuje i da imate afiniteta ka razrešavanju kriminalističkih slučajeva?

- Kao reporter i pisac misterija oduvek sam bila zainteresovana za istragu i želela sam da saznam nešto više o tome, kako bi mi stečeno iskustvo pomoglo pri pisanju. Želela sam da moje knjige budu autentične. Uključivanjem u istrage upoznala sam ljude koji su privatni istražitelji i slušala sam priče iz njihovih ličnih iskustava. Neke od tih priča su bile čak i komične. Zanimljiv primer jeste kada je jednog čoveka iz kuće isterao dečko s kojim ga je supruga varala.

Isto tako, radili ste i kao novinar i reporter. Kakva vas sećanja i iskustva vezuju za taj period života?

- Iskustvo je sve ono o čemu možete da pišete. Zato sam u knjige koje pišem unela deo svoje istorije. Bila sam novinar u Vašingtonu, što može biti fenomenalna karijera, pa sam glavnog lika svojih knjiga učinila novinarkom. U romanu “Smrt na štiklama” unela sam dosta ličnog iskustva stečenog na svom prvom poslu na radnom mestu novinarke. Radila sam za nepopularne novine u malom i ružnom gradu, ali se sećam da je dosta toga bilo zanimljivo i smešno. Moj prvi urednik je bio sumanut, ali je pravio zaista dobre priče.

Kao što smo već pomenuli, većina vaših knjiga bazirana je na neverovatnom spoju mode i kriminala. Šta je, po vašem mišljenju, zajedničko za modu (sjaj, glamur, eleganciju) i kriminal (pljačke, kidnapovanja, ubistva)? To su potpuno kontradiktorni pojmovi, ali nas zanima šta je ono što ih povezuje?

- Modom i načinom na koji se oblačimo pričamo priče o sebi. Naša garderoba odaje mnogo informacija, uključujući to koliko novca zarađujemo, odakle smo, da li smo konzervativni ili pak liberalni. Naša garderoba pokazuje i ono šta bismo želeli da budemo. U mojim knjigama, pomoću modnih tragova dajem Lejsi (glavnom liku) sposobnost da reši zločine.

Ponekad su zločini zaista uključeni u modu. Na primer, jedan moj prijatelj je radio u butiku haljina koji je opljačkan. Bio je vezan i jedva je uspeo da se oslobodi kako bi pozvao policiju. On mi je ljubazno dozvolio da taj događaj iskoristim kao priču za svoju knjigu “Dizajnerske kopije”. Takođe sam bila fascinirana dijamantskim korsetima koje su nosile princeze Romanov kada su bile ubijene. U svojoj knjizi “Pljačkaši izgubljenog korseta” iskoristila sam misterioznu ideju da jedan od tih dijamantskih korseta još uvek može biti negde sakriven.

Možete li nam reći nešto o serijalu knjiga koji nosi naziv “Modni zločini”?

- Serijal “Modni zločini” kombinuje ubistva, misteriju i modu. Zanimljiv je, duhovit i sadrži tračak romantike. Ovaj serijal prati život modne novinarke Lejsi Smitsonijan (Lacey Smithsonian) i ljude iz njenog okruženja. Oni su obično smešteni u Vašington, grad koji je moda zaboravila. Lejsi piše modnu kolumnu ali nije poštovana onoliko koliko bi zaista trebalo. Uprkos tome ona neprestano pomno posmatra zločine i uspeva da vidi ono što drugi ne vide, vezu između modnih tragova i rešavanja zločina.

Glavni lik serijala “Modni zločini” je Lejsi Smitsonijan, koja radi kao modni novinar u Vašingtonu. Šta Lejsi i vi, kao njen tvorac, imate zajedničko?

- Obe volimo “vintage” modu. Isto tako obe sme bile novinarke u Vašingtonu, ali sam ja pokrivala vladinu agenciju, Upravu Bezbednosti i Zdravlja (Occupational Safety and Health Administration) koja reguliše bezbednost na radu. Nisam pisala o modi. Ipak radila sam i za jedan lanac frizerskih salona u kraju. Bavila sam se advertajzingom, nisam radila kao frizerka. Na toj poslovnoj poziciji dobila sam mnogo ideja za prvi roman “Ubica kose”. Lejsi sam takođe dala i svoj stan koji je bio na obali reke Potomak.

U okviru ovog misterioznog serijala nalazi se 9 knjiga. Dve od njih “Ubica kose” i “Neprijateljski mejkover” su i ekranizovane. Kako je došlo do ideje snimanja filmova baziranih na ove dve knjige, kao i do saradnje sa Džerijem Čikoritijem (Jerry Ciccoritti), i Ronom Edvards (Rona Edwards), rediteljima ovih filmova?

- Kao književnica imala sam veoma malo informacija o mreži “Life Time Movie Network films”, mada sam upoznala Džerija Čikoritija kada je sa svojom ekipom došao u Vašington da snimi neke kadrove. Nekoliko godina ranije ostvarila sam dragocene veze kada sam bila član grupe “Sestre u kriminalu”. Grupa je sponzorisala konferenciju u Holivudu pod nazivom “Kako da prodaš svoju knjigu Holivudu”. Odmah sam se prijavila za to. Na konferenciji sam upoznala producentkinju Ronu Edvards kojoj se dopadala ideja filmova baziranih na knjigama.

Bilo je potrebno nekoliko godina pre nego što su filmovi realizovani, ali bilo je to svakako jedan veoma lep period. U filmu “Ubica kose” možete čak i mene da vidite u kadru kada šetam trotoarom ispred Bele kuće. Volela bih da vidim još filmova snimanih po mojim knjigama, ali za sada to nemam u planu. Veoma mi je drago što su dve knjige ekranizovane, to se ne događa svakom.

Kako izgleda proces vašeg pisanja? Da li imate poseban kutak u kojem pišete, poseban deo dana kada stvarate svoja dela, ili je to pak neodređeno i pišete u momentima kada imate inspiraciju, nezavisno od toga gde se nalazite i koje je doba dana?

- Proces mog pisanja nije organizovan onako kako bih ja to želela. Često moram da izađem iz kuće kako bih pronašla pravo mesto za pisanje, kao što je biblioteka ili neki kafić. To takođe zavisi i od dela knjige na kojem radim. Na početku knjige teško je da počnem i sortiram sve informacije koje želim da ubacim u knjigu, tada volim da odem negde gde neću morati da brinem o spremanju kuće i obavljanju svakodnevnih obaveza.

Nekada na knjizi radim samo par sati dnevno, ali onda provodim mnogo vremena razmišljajući o knjizi i radeći parcijalno na celoj priči i likovima. Isto tako, smatram da je fizička aktivnost veoma važna za pisanje. Volim akvarobik kao i šetnju jer na taj način odmaram svoje misli i mogu da dođem do novih ideja, likova i dijaloga.

Pri kraju knjige pišem više sati dnevno, a kada imam kratak rok, znam da radim i 10-12 sati dnevno na knjizi. Stalno držim svesku i olovku pored svog kreveta kako bih u naletu inspiracije mogla da zapišem neke nove ideje. Onda kada pomislim da ću zapamtiti nešto bez pisanja, uvek zaboravim.

Koji književni žanr preferirate da čitate?

- Volim misterije i trilere. Ponekad, kada želim da da napravim pauzu od svog uobičajenog izbora za čitanje, tada čitam romantična štiva. Takođe, volim i biografije kao i neke memoare.

Dela kojih književnika cenite i poštujete najviše? Zanima nas i to da li vas način pisanja nekih od njih inspiriše prilikom kreiranja sopstvenih dela?

- Volim da čitam dela Rejmonda Čendlera (Raymond Chandler), naročito dela iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog veka, kao i dela Elizabet Piters (Elizabeth Peters) i njen serijal knjiga čija je radnja smeštena u Egiptu. Uživam u čitanju još mnogo dela, ali ne mogu sada sve da ih nabrojim.

 

Ljubitelj ste "vintage" garderobe. Da možete da birate period u kojem biste živeli, koji vek i decenije vas najviše privlače?

- Iako volim garderobu iz neke druge epohe, ipak smatram da sam previše sklona modernom komforu i da ne bih želela da živim u nekom drugom vremenu. Dopada mi se garderoba iz tridesetih i četrdesetih godina prošlog veka, jer je odlična i laska ženskoj figuri. Takođe mi se dopada period samog početka 19. veka u Francuskoj. Tada su žene posle posle nekoliko vekova prestale da nose korsete.

Recite nam da li imate neki hobi, kao i koji je to?

- Aktivnosti u kojima uživam su čitanje, plivanje, šetanje kao i odlazak u pozorište.

Kao izuzetan poznavalac mode i modnih trenova, možeš li nam reći šta je to što svaka žena (bez obzira na godine) mora da poseduje u svom garderoberu?

- Svakoj ženi su potrebne pantalone koje joj savršeno odgovaraju, crni džemperi, kao i sakoi koji laskaju njenoj figuri. Sakoi sakrivaju male nepravilnosti u građi tela, a pri tom su uvek odgovarajući i u trendu. Iako svi uživamo u kežual garderobi, malo formalnosti nije na odmet.

Za kraj, recite nam koji su vam dalji planovi po pitanju karijere?

- Završila sam pisanje jednog psihološkog trilera, koji je samostalan i kao takav nije deo nikakvog serijala. Ne znam kada će tačno biti objavljen, moram još da se dogovorim sa svojim agentom. Radim i na desetoj po redu knjizi iz serijala “Modni zločini”. Zaista veoma volim da pišem o modnim zločinima, veoma je zabavno.

(Izvor: Wannabe Magazine/Aleksandra Grujić)

Video: Gde su sahranjena ova 2 srpska velikana? Beograđani u "zbunu"

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA