TELEGRAF U ČIKAGU: Srpski restorani sa sarmama i gibanicom krase centar "vetrovitog grada"

Čikago miriše na Leskovac! "Divajn", "Beograd", "Župa", "Bel Ami" - samo su neka od imena srpskih restorana koja krase centar i predgrađe Čikaga u Americi. Sarma, gibanica, ćevapi, pljeskavica, gurmanska ili punjena, šopska, burek, tulumbe, baklave i krempite nalaze se na meniju, koji svaki gost može da kuša uputi li se u neku od ovih gostiona u gradu vetrova i oblakodera.

Najveći broj gostiju, nije teško pretpostaviti, čine ljudi sa prostora bivše SFRJ, koji žive u ovom gradu.

- Restoran i kafe "Beograd" ima prekrasnu domaću hranu. Toliko je ukusna da se, dok je jedem, osećam kao da sam opet kod kuće – kaže za Telegraf Makedonac Stefan Dimovski, koji godinama živi u Americi.  

On dodaje da u ovom restoranu rade samo Srbi i Srpkinje, kao i to da je čitav ambijent domaćinski, kao kad biste svratili kod bliskog prijatelja kući na ručak.

Nedaleko od pomenutog restorana nalazi se klub "Divajn", gde vikendom često gostuju srpski bendovi, koji sviraju stari, dobri rokenrol, takozvanu "domaćicu", "Bijelo dugme", "Partibrejkerse", "Azru", "Riblju čorbu", mada se desi da se sa bine začuje i Tajčin hit "Moj mali je opasan", specijalitet za ženski deo publike.

Za one koje vole "narodnjake" poput Harisa, Sinana, Lukasa i ostalih, tu je restoran "Župa". A da Amerika ne menja navike, niti temperament iseljenika iz bivše Juge, govori i to što se u restoranima gde sviraju narodnjaci često popije po koja čašica više, pa se izlazak neretko završi tučom. Baš kao kod kuće.

S druge strane, kafe "Bel Ami" je dobro mesto za ispijanje kafe u lepom društvu:

- A i za poneko pivce – dodaje Dimovski kroz osmeh. – To su sve uglavnom lepa mesta sa lepim ljudima. Znate, možete da izvadite čoveka sa Balkana, ali ne možete da izvadite Balkan iz njega – konstatuje on sa šeretskim osmehom.

(Biljana Tasić)